Na samom početku filma svjedočimo obračunu oko opljačkanog novca koji se vodi između dva sitna kriminalca u jednom kafiću i koji uzrokuje smrt petoro ljudi koji su se tamo u trenutku tog krvavog sukoba zatekli. Nakon toga vremenski se vraćamo  unatrag i upoznajemo svih pet žrtava te pratimo njihov dan od jutra pa do trenutka kada ulaze u dotični kafić, što nam već i originalni naslov The life before this sugerira. Tokom filma upoznajemo se sa tih petoro potpuno različitih ljudi, te saznajemo što ih je u taj nesretni kafić dovelo... 
To je tip filmova koje je inaugurirao veliki Robert Altman i u kojima gledatelj paralelno prati živote i sudbine više likova, najčešće međusobno povezanih raznoraznim vezama, ili kao u ovom slučaju povezanih tragedijom koja će ih sve zadesiti. U Altmana priča obično služi kako bi taj genijalni stari cinik sasuo paljbu na dekadentnost društva i ukazao na mnogobrojne manjkavosti civilizacije u kojoj živimo, pa bila jednom njegova meta moderni Hollywood (The Player), modni biznis (Pret-a -porter) ili pak svijet praznoglavih dokonih južnjačkih bogatašica (Dr.T and her women). No u slučaju ovog Jerry Ciccorittievog filma povod nije takve prirode, već je riječ o introspektivnoj priči koja nam daje redateljevo viđenje života i njegovo razmišljanje o sudbini. Odnosno, čini se da on ustvari u sudbinsko preodređenje naših života nimalo ne vjeruje što dokazuje tragedija njegovih likova kojoj su prethodile raznorazne slučajnosti, a slične takve slučajnosti neke su od likova i spasile od zlosretnog kraja. Taj se njegov stav najbolje očituje kod žene koja u kafić dolazi na blind date, te samo igrom slučajnosti izbjegava smrt, kao što neki od likova uslijed slučajnosti u kafiću svoje živote gube. Kao što je i cijeli sukob u kafiću posljedica slučajnog skretanja autom u jednosmjernu ulicu. A takav redateljev stav naglašava mala, jedva primjetna fabularna izmjena koja pokazuje kako , igrom slučaja uvjetovano, pogrešno sagledavanje određene situacije mijenja cijeli daljnji tok tog već spomenutog krvavog finalnog raspleta. 
I naša najmanje važna odluka ili sitna promjena plana može dovesti do ogromnih promjena, kako u našim tako i u životima drugih ljudi koje mi niti ne poznajemo, a na tok čijih života svojim postupcima utječemo, nesvjesni toga. Čini se da smo svi povezani nevidljivom paukovom mrežom i neprimjetno mijenjamo svojim postupcima živote, kako svoje i naših bližnjih, tako također i one nama potpuno stranih, neznanih nam ljudi. Kao što je i igrom slučajnosti ovaj film dospijeo u moj videorekorder baš nekoliko dana nakon što sam odgledao jedan puno razglašeniji, mada jednako tako dobar film, koji također tematizira i propitkuje ljudski život, ali polazi od potpuno oprečne pretpostavke, koja negira utjecaj slučajnosti i govori kako su naši životi unaprijed isplanirani do u tančine, te da mi nesvjesno poslušno slijedimo tokove svojih unaprijed nam zacrtanih sudbina, poput marioneta vođeni rukom nekakvog uzvišenog, nadnaravnog bića. Naravno, riječ je o  Signs, vrlo dobrom filmu M.Night Shyamalana.
Ne znam za vas, ali ja sam ipak ateistični pobornik teze kako sami svojim postupcima odlučujemo o svojim sudbinama, te da na tijek naših života više utječu slučajnosti i drugi ljudi , nego nekakve svemoguće nadnaravne sile, ili uzvišena bića. A vi pogledajte oba spomenuta filma, pa razmislite o spomenutoj tematici.