Intimni prikaz upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava
Film je sniman u proljeće, “kada sve cvjeta, kako bi se naglasila nemogućnost kontrole prirode”, rekao nam je redatelj. Možda nenamjerno, prešutio je da su se stvarni događaji također zbili u proljeće, u travnju 2016. godine. Naslov filma se može protumačiti na dva načina, od kojih oba kriju paradoks: potrage za sigurnim mjestom za brata kojem je bila potrebna medicinska pomoć, da bi ga to mjesto na koncu ubilo, te umjetničke potrebe za sigurnim mjestom za prorađivanje obiteljske tuge, koju na koncu pronalaze izlažući svoje emocije publici. A šira publika će ga u zagrebačkim kinima moći vidjeti na jesen, prema planovima distributera u studenom. Prije toga gostovat će i na Zagreb Film Festivalu, koji se održava u listopadu.
Dramaturška struktura filma reflektira unutarnje procese tugovanja u kojima se događaji ne proživljavaju na nužno činjeničan ili linearan način. Skokovi između trenutaka smirenosti i epizoda tjeskobe koja goni na akciju svojstveni su ljudima koji se suočavaju s tragedijom. Prikaz glavnog junaka u neprekidnom tjeskobnom kretanju može se promatrati kao preuzimanje aktivne uloge u događajima, ali i kao naknadno proživljavanje nemoći pred onim što je uslijedilo. U tom smislu, naziv “Sigurno mjesto” može sugerirati i oklijevanje ili nemogućnost preživjelih da se odmaknu od traume i nastave živjeti dalje.
Preuzimanjem glavne uloge preživjelog brata Brune, odnosno samoga sebe, Juraj Lerotić iznenadio je i sebe i publiku. Kasnije će nam otkriti kako je mjesecima tragao za osobom koja će utjeloviti centralnu figuru njegove intimne priče, a kada je shvatio da je zbog osobnog iskustva slijep na njihove izvedbe, ulogu je preuzeo u vlastite ruke. Stati pred kamere bez glumačkog iskustva gotovo je arogantan potez koji bi u nekom drugom slučaju mogao ugroziti film, ali ovdje se itekako isplatio. Lerotić je publici ponudio snažnu, gracioznu i dirljivu izvedbu za koju je nagrađen glumačkim Srcem Sarajeva.
Tu je i Goran Marković koji nam u ulozi potištenog, tjeskobnog i šutljivog brata Damira pruža još jednu duboko potresnu izvedbu, za koju je zasluženo dobio nagradu za najboljeg glumca u konkurenciji Cineasti del Presente u Locarnu. Legenda splitskog nacionalnog teatra Snježana Sinovčić Šiškov uvjerljivo i odmjereno igra majku koja uzalud pokušava pronaći spas za svojeg sina.
Juraj Lerotić u “Sigurnom mjestu” razornu priču o samoubojstvu pripovijeda dostojanstveno i točno, opisujući zločinački nemar javnozdravstvene birokracije i traumu koju ona uzrokuje bližnjima, a uz to, možda i važnije, destigmatizirajući žrtve suicida na način koji ranije nismo vidjeli u hrvatskom filmu.
Tragični rasplet Lerotić najavljuje gotovo na početku filma, u autoreferencijalnoj sekvenci koja potvrđuje: Damir je umro. Plešući nježno između stvarnosti, sjećanja i emocija, uvodeći nadrealni pripovjedački element, redatelj nam daje ključ za razumijevanje kasnijih događaja i obiteljskog intimnog iskustva, istovremeno se ne razbacujući patetikom i ne forsirajući afektivne odgovore publike. Osim što time pokazuje dodatni element autorske originalnosti, autor osnažuje i doživljaj autentičnosti priče.
Šira relevantnost Lerotićeva filma u kirurški je preciznom prikazu upropaštenog i korumpiranog hrvatskog zdravstvenog sustava, ali i nedostataka šire državne birokracije, koja prečesto ne prepoznaje krizu mentalnog zdravlja kao “pravu”, opasnu bolest. Iako se u tom smislu čini da je film inspiriran rumunjskim novim valom, redatelj u njemu zadržava vlastiti stil, a uvrštavanjem pravih imena liječnika u scenarij, odmiče se od pasivnog promatranja i preuzima vrlo aktivnu ulogu u razračunavanju s kriminalnim nemarom koji je doveo do smrti njegova brata.
Nakon iznimno uspješne premijere u Sarajevu, otkrili smo da je “Sigurno mjesto” proživljavalo brojne probleme i da se od projekta gotovo odustalo, sve dok se nije pojavila producentica Miljenka Čogelja koja ga je privela kraju. Financijske i logističke prepreke pojačane pandemijom Covida sada se čine nevažnom prošlošću, jer producentica, redatelj i glumačka ekipa isporučili su sjajan film koji itekako komunicira s gledateljima među kojima mnogi znaju što je nemoć pred birokratskim zidom.
I sam Lerotić rekao je da mu film ne može nadoknaditi gubitak brata, ali da se nada se da će pokrenuti javnu raspravu o toj temi. Nedavni tragični događaji o kojima se mnogo pisalo dokazuju da je rasprava o ljudskom dostojanstvu u hrvatskom javnozdravstvenom sustavu i više nego potrebna. “Sigurno mjesto” važan je korak u tom smjeru.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Sigurno mjesto
Film je pretezak!
Svaka cast reziseru na snazi koju je ulozio da svoju obiteljsku tragediju i snimi i podijeli.
Poucan svakako!