Riječ je o filmu čija se radnja odvija u vojnom zatvoru, u kojem je upravnik okrutni James Gandolfini. Zbog nepoštivanja zapovijedi svojih nadređenih i prouzročenja smrti više svojih vojnika u zatvor dospijeva veteran mnogih ratova i nosilac mnogobrojnih odličja, general kojega igra Robert Redford. Upravnik zatvora divi se novom zatvoreniku na njegovim ratnim zaslugama i spreman mu je pružiti mnoge pogodnosti kako bi mu olakšao odsluženje kazne, sve do trenutka kada Redford uviđa da upravitelj iskorištava svoju vojnu odoru kako bi se sadistički iživljavao na svojim zatvorenicima, te mu se odlučuje suprotstaviti. Tada započinje njihovo suparništvo koje od početnog psihološkog nadmudrivanja vodi sve do neizbježnog oružanog sukoba s težim posljedicama...
Redatelj Rod Lurie, poznat nam po izvrsnoj drami The Contender dojmljivo je dočarao klaustrofobičnu zatvorsku atmosferu i film ispunio zanimljivim likovima, te fabulu tečno vodi do dramatičnog finala, a gledatelj unesen u uzbudljiva zbivanja na ekranu nema vremena za eventualnu reviziju viđenoga i uočavanje više scenarističkih nedostataka i rupa, koje se javljaju naknadno, naravno kod onih gledatelja koje ne zadovoljava primarna uzbudljivost i atraktivnost prizora.
Kod zatvorskih filmova uvijek je zanimljivo pratiti kako zatvorenici skrivećki od stražara i čuvara pripremaju svoj bijeg ili pobunu. U slučaju ovoga filma ništa od toga nije prikazano pa gledatelj baš poput okrutnog upravitelja time biva zatečen i iznenađen, te se mora zapitati kako su upravitelju mogle promaći tako velike pripreme zatvorenika, što nažalost dovodi do stvaranja sumnje u izglednost svega toga. Također postoji cijela jedna sekvenca koju smatram suvišnom u filmu, a radi se o posjeti kćerke zatočenom generalu koja svom ocu kazuje kako je cijelog života zanemarivao svoju obitelj, te je sada za popravljanje toga malo prekasno, što se dalje u daljnjem toku fabule potpuno zanemaruje i zaboravlja , te nije jasno čemu je ta sekvenca uopće služila. Također je nejasno zašto upravitelj mogućnost pobune nije sasjekao u njenom začetku kada je uvidio da general od svih zatvorenika stvara sebi odanu vojsku, no jasno nam je da filma ne bi ni bilo da je tako postupio, zar ne?
No, zanemarimo li scenarističke nedostatke i usredotočimo li se na samu radnju dobivamo uzbudljiv film prepun atraktivnih  scena koje se gledaju bez daha, a također i ponovo bivamo svjedoci ogromnom glumačkom potencijalu Jamesa Gandolfinija koji je od svog lika stvorio iznijansirani složeni karakter prepun osobnih frustracija, ne zadovoljavajući se samo rutinerskom glumom sadističkog monstruma. To neizbježno izvlači iz sjećanja njegovu maestralnu ulogu iz The Mexican gdje je ukrao film naširoko obljubljenom Brad Pitt-Julia Roberts paru. Robert Redford standardno je dobar  u reciklaži svoje Brubaker uloge iz sredine sedamdesetih godina, gdje je također glumio zatvorsku ptičicu, te on uspješno stvara lik za kojega se ne može reći da je imalo manje čudovišan od svog suparnika. To je čovjek neizmjerno ovisan o svojoj ulozi vođe, koji uživa u manipuliranju ljudima i stvaranju od njih vojske svojih sljedbenika, te nimalo ne žali ako koji od njih zbog njega i krvcu svoju prolije. Jedino što ga od upravitelja razlikuje je što svoju okrutnost omata slojem otmjenosti i rafiniranosti, ali očigledno je da u zatvor nije nimalo slučajno dospio.
Dakle, sve u svemu The Last Castle film je koji, zanemarimo li scenarističke manjkavosti, nudi nekoliko izvrsno odigranih uloga, uzbudljivu priču i mnoštvo atraktivnih akcijskih scena i kojega ne treba izbjegavati želite li uzbudljivih i zabavnih 120 minuta uz DVD player, ili video rekorder i TV ekran.