Meg Altman (Jodie Foster),  useljava se sa kćerkom Sarah (Kristen Stewart), u pretjerano veliku kuću na Upper West Sideu (najelitniji dio Manhattana), koju kupuje na račun svoj prebogatog bivšeg supruga farmacetuskog magnata Altmana. U kući se nalazi tako zvana "soba panike" momentalni trend među imućnijim stanovništvom koja služi kao utočište u slučaju provale. Ispunjena je svime što vam je potrebno da izdržite do dolaska policije, ima zasebni izvor stuje, vode, zasebnu telefonsku liniju, nadzor cijele kuće....
Prve noći u njihovom novom domu provaljuju im tri muškarca i Meg se sa kćerkom zatvara u tu sobu. Problemi počinju u trenutku kad se ispostavi da je ono što provalnici hoće, upravo u toj istoj sobi!

Počinje igra mačke i miša!

U prekratkom periodu Fincher nam je pokušao dočarati karakterne osobine likova u prenapregnutim međusobnim odnosima. Provalnici Burnham (Forest Whitaker), Junior (Jared Leto) i Raoul (Dwight Yoakam) su u potpuno ne definiranim vezama. Između Burnhama i Raoula vlada otvoreno neprijateljstvo i jedina im je poveznica Junior koji je psihički nestabilan i ne pretjerano inteligentan, ali koji je ujedno i organizator cijele stvari. Forsirajući karakterne osobine, Burnhamovu, kao pozitivnu, Raoulovu kao krajnje negativnu pa čak i otvoreno sadističku, te Juniorovu bezobzirnu pohlepnost Fincher nas pokušava saživiti sa više smislenošću sitacije u kojoj se nalaze. Meg kojoj je jedina briga njena kćer koja pati od dijebetesa i kojoj je prijeko potreban inzulin, nalazi se u gotovo bezizlaznoj situaciji i prisiljena je snaći se na apsolutno bilo koji naćin balansirajući na etičkim i moralnim normama.

Sve to skupa kulminira u Fincherovom dobro poznatom stilu pretjerano ekstremnog nasilja koje se rješava samim sobom. Nasilje pobjeđuje nasilje, kao što smo dobro naučili u nekim njegovim prošlim filmovima poput "Seven", "Fight Club" ili "Alien 3".