Originalni Ljudi u crnom  zaradili su na američkom box-officeu preko 250 milijuna dolara s dotada najuspješnijim otvaranjem prazničnog vikenda u povijesti (američki Dan nezavisnosti 4. srpnja), dok su diljem svijeta utržili gotovo 600 milijuna dolara. Film u režiji Barry Sonnenfelda, te sa Tommy Lee Jonesom i Will Smithom u glavnim ulogama postao je najvećim kino hitom 1997.  godine, istovremeno postavši jednim od najvećih filmskih hitova u povijesti tvrtke Columbia Pictures, pa je bilo pitanje trenutka kada će se  hollywoodski producenti željni zarade (u ovom slučaju Steven Spielberg i njegova producentska kompanija Amblin) okrenuti snimanju nastavaka. Pet godina kasnije agenti Jay i Kay ponovo su navukli crna odijela i nabili tamne naočale na lice, te krenuli u još jedno spašavanje svijeta. Sudeći po količini  zarađenih i uvijek željenih zelenih novčanica producenti su ponovo imali pravo jer je film do sada zaradio 160 milijuna u Americi, te  dodatnih sedamdesetak milijuna u ostatku svijeta, a još uvijek igra u kinima.

Film je nastao po popularnom strip predlošku, a za nastavak je okupljena gotovo ista ekipa koja je radila na originalu pa se tako  Sonnenfeld (Obitelj Addams, Uhvatite malog) ponovo našao u  redateljskom stolcu, dok se pred kamerama u ulogama Jay i Kay i dalje pojavljuju Jones i Smith. Iz originalnih Ljudi u crnom zadržan je pričljivi pas  Fred,  te neobični vanzemaljci Worm Guysi, a od novih likova pridodana je atraktivna Lara Flynn Boyle u ulozi glavne negativke Serleene, te upečatljiva njuška Johnnya Knoxwillea iz otkačenog MTV-evog showa Jackass. U samo snimanje je uloženo 140 milijuna dolara čemu valja pribrojati dodatnih 50 milja zelembaća  potrošenih na marketing.
Međutim, iako film odlično prolazi u kinima nevjerojatno je kako je gotovo identična filmska ekipa uspjela napraviti dva  toliko različita filma. Sve ono što je u originalnim Ljudima u crnom bilo efektno i zabavno, ovdje je neuspjelo  reciklirano. Priča je urnebesno glupa čak i za ovakav film od kojeg se ne očekuje pretjerano suvisla fabula, nastavak kao da je cijepljen protiv humora jer mu kronično  fali duhovitosti, a i kompletna glumačka ekipa (izuzev uvijek dobrog Tommy Lee Jonesa) je  nevjerojatno preglumljena. Tako je Smithov nastup u ovom filmu prilično iritantan i svjetlosnim godinama udaljen od njegovih  nastupa u originalnim Ljudima u crnom ili nekim drugim blockbusterima. Silna količina uloženih novaca vidljiva je isključivo u broju specijalnih efekata koji su u nastavku postali sami sebi svrhom  što nije dovoljno da bi  zadržalo pažnju gledatelja tokom cijelog filma. Prava je sreća da film traje svega osamdesetak minuta pa ga se da pogledati, što opet dovoljno govori o činjenici kako autori jednostavno nisu znali što bi sa pričom koja im nije bila dovoljna niti  za prosječno trajanje cjelovečernjeg filma.

Jebeš film koji je koštao 150 milijuna zelembaća, a trajanje mu je ispod uobičajenih sat i pol. Pa čak i hrvatski režiseri u svoje filmove naguraju materijala za cjelovečernji film, a ovi papci s druge strane hladnog Atlantica prodaju nam muda pod bubrege očekujući valjda da smo nekakvi divljaci kojima je odlazak u kino na projekciju ovako imbecilnog filma najveći doživljaj. Da mi daju vlast barem pet minuta u ruke pod hitno bih uveo međunarodni prijeki sud u pulskoj Areni za režisere koji snimaju ovako debilne filmove, ali koje smo sreće Ameri bi iz tog suda bili izuzeti jer se valjda smatraju dežurnim svjetskim umjetnicima. Al' kad već njih nemremo osuditi zbog kulturocida počinjenog ovakvom debilanom, trebalo bi  barem kazniti distributere koji otkupljuju ovakve filmove jer se radi o najobičnijem ratnom profiterstvu.