REDATELJ: TIM BURTON
Krupna riba (Big fish)
ocjena:
|
godina: 2003.
| trajanje: 116 min
|
godina: 2003.
| trajanje: 116 min
uloge: Albert Finney, Ewan McGregor, Jessica Lange, Danny De Vito, Steve Buscemi
žanr: drama
produkcija: Columbia pictures
scenario: Tim Burton
redatelj: Tim Burton
Nakon čitave decenije kreativnog lutanja (Mars napada, Sanjiva dolina, Planeta majmuna) filmom Krupna riba, jedan od najmaštovitijih režisera današnjice, ne samo da se vraća u formu nego je to film kojim Tim Burton doživljava svoju autorsku zrelost, te se Big fish slobodno može proglasiti vrhuncem njegova stvaralaštva.
Big fish je fini, topli, feelgood filmić, na kakvoga se nismo spotakli još otkad nam je Amelie pred odjavnu špicu s velikog platna namignula, i stilski je potpuno na tragu ponajboljih Burtonovih uradaka (Edward Škaroruki, Ed Wood, Beetlejuice). Ponovo je tu ona osebujna, prepoznatljiva, bajkovita burtonovska atmosfera, ovoga puta debelo nasaftana velikim količinama topline i emocija, uz očitu posvetu velikanu evropske kinematografije - Federicu Felliniju.
Radnja se vrti, nakon Edwarda Scissorhanda i Ed(warda) Wooda, ponovo oko jednog Edwarda, ovoga puta Blooma (fenomenalni Albert Finey), kojemu na samrti u posjet dolazi Will (Billy Crudup) – sin-jedinac za kojega otac tokom njegova odrastanja nikad nije imao dovoljno vremena i s kojim nikad nije stvorio pravi otac-sin odnos. Edwarda je u tome, osim njegove profesije trgovačkog putnika koja ga je odvajala od doma, sprečavala i njegova maštovita, pričalačka priroda. Naime, Edward je vrlo društvena osoba i posjeduje nevjerojatan pripovjedni talent, pa svakoga s kim dolazi u doticaj zasipa pričama iz svoga života. Iako su te priče vrlo zavodljive i privlačne, ono što ih čini posebnima je njihova nadrealnost i fantastičnost, tako da ih se mora primati sa velikom rezervom. Ispričane kakvom strancu, te se priče iz Edwardova života doimaju vrlo šarmantnima i zabavnima, ali ispripovijedane već-po-tko-zna-koji-put svome sinu, one rezultiraju sasvim suprotnim učinkom – stvaraju nepremostivi jaz i ponor između njih dvojice, pa umjesto da ih zbliže te fantastične priče sina udaljuju od oca.
Upravo zato Will posjet ocu na samrtnoj postelji, vidi kao priliku da umjesto uvijek istih fantastičnih priča napokon sazna pravu istinu o očevom životu. No, umjesto toga, Will ponovo sluša istu očevu životnu priču, koju ovoga puta ovaj priča sinovljevoj trudnoj supruzi, pa mi tako u obliku flashbackova imamo priliku pratiti mnogobrojne vrlo zabavne, nadrealne zgode iz Edwardova života, a koje između ostaloga uključuju i jednu sirenu, kineske sijamske bliznakinje, 3 metra visokog diva, pjesnika koji od pljačkaša banaka postaje burzovni mešetar-milijunaš, jednu vješticu u čije stakleno oko kad pogledate vidite na koji ćete način i kada umrijeti, kao i vukodlaka-voditelja cirkusa.
Will se ovoga puta, ipak napokon, s ocem zbližava, te shvaća da pričajući drugima svoju životnu priču, njegov im otac pomaže da spoznaju sebe same, pa iako istinu o očevom životu Will ni ovom prilikom ne saznaje, on na koncu postaje bogatiji za više Istina o svom, ali i Životu kao takvom. Samo treba znati (ili se pak potruditi naučiti) slušati. A time se Big fish pretvara u veliku odu Priči, himnu Naraciji i apoteozu Umijeću Pripovijedanja, odnosno hommage Književnosti i Filmu kao umjetnostima posvećenim onome od čega “dreams are made of”.
A osim već uobičajene iznimne Burtonove vizualne dojmljivosti, sa nekoliko scena nezaboravnih kako po svojoj urnebesnoj duhovitosti (npr. Edwardovo rođenje) tako i po izvedbenoj upečatljivosti i originalnosti (npr. scena kada “vrijeme stane”), ovaj se film odlikuje i nizom fenomenalnih glumačkih ostvarenja (izvanredni Danny De Vito, što-starija-to-bolja Jessica Lange, i uvijek vrlo dojmljiv Steve Buscemi) od kojih ona Alberta Finneya kao starog Edwarda Blooma zasigurno ulazi u antologijske.
A glede i unatoč jednoj suvišnoj i sasvim nepotrebnoj epizodici (kineske sijamske bliznakinje) koja suptilnu toplu bajkovitost filma na momente nepotrebno odvlači u grotesku, kao i možda ne baš najsretnijem odabiru Ewana McGregora za ulogu Edwarda u mlađim danima, film ipak zaslužuje maksimalnih * * * * *.
P.S. Gospoda iz Mozaik knjige potrudili su se istovremeno sa pojavljivanjem ovoga filma u našim kinima, na tržište izbaciti i hrvatski prijevod romana Daniela Wallacea, po kojem je film snimljen ... i zato - iz kina ravno u knjižare.
Big fish je fini, topli, feelgood filmić, na kakvoga se nismo spotakli još otkad nam je Amelie pred odjavnu špicu s velikog platna namignula, i stilski je potpuno na tragu ponajboljih Burtonovih uradaka (Edward Škaroruki, Ed Wood, Beetlejuice). Ponovo je tu ona osebujna, prepoznatljiva, bajkovita burtonovska atmosfera, ovoga puta debelo nasaftana velikim količinama topline i emocija, uz očitu posvetu velikanu evropske kinematografije - Federicu Felliniju.
Radnja se vrti, nakon Edwarda Scissorhanda i Ed(warda) Wooda, ponovo oko jednog Edwarda, ovoga puta Blooma (fenomenalni Albert Finey), kojemu na samrti u posjet dolazi Will (Billy Crudup) – sin-jedinac za kojega otac tokom njegova odrastanja nikad nije imao dovoljno vremena i s kojim nikad nije stvorio pravi otac-sin odnos. Edwarda je u tome, osim njegove profesije trgovačkog putnika koja ga je odvajala od doma, sprečavala i njegova maštovita, pričalačka priroda. Naime, Edward je vrlo društvena osoba i posjeduje nevjerojatan pripovjedni talent, pa svakoga s kim dolazi u doticaj zasipa pričama iz svoga života. Iako su te priče vrlo zavodljive i privlačne, ono što ih čini posebnima je njihova nadrealnost i fantastičnost, tako da ih se mora primati sa velikom rezervom. Ispričane kakvom strancu, te se priče iz Edwardova života doimaju vrlo šarmantnima i zabavnima, ali ispripovijedane već-po-tko-zna-koji-put svome sinu, one rezultiraju sasvim suprotnim učinkom – stvaraju nepremostivi jaz i ponor između njih dvojice, pa umjesto da ih zbliže te fantastične priče sina udaljuju od oca. Upravo zato Will posjet ocu na samrtnoj postelji, vidi kao priliku da umjesto uvijek istih fantastičnih priča napokon sazna pravu istinu o očevom životu. No, umjesto toga, Will ponovo sluša istu očevu životnu priču, koju ovoga puta ovaj priča sinovljevoj trudnoj supruzi, pa mi tako u obliku flashbackova imamo priliku pratiti mnogobrojne vrlo zabavne, nadrealne zgode iz Edwardova života, a koje između ostaloga uključuju i jednu sirenu, kineske sijamske bliznakinje, 3 metra visokog diva, pjesnika koji od pljačkaša banaka postaje burzovni mešetar-milijunaš, jednu vješticu u čije stakleno oko kad pogledate vidite na koji ćete način i kada umrijeti, kao i vukodlaka-voditelja cirkusa. Will se ovoga puta, ipak napokon, s ocem zbližava, te shvaća da pričajući drugima svoju životnu priču, njegov im otac pomaže da spoznaju sebe same, pa iako istinu o očevom životu Will ni ovom prilikom ne saznaje, on na koncu postaje bogatiji za više Istina o svom, ali i Životu kao takvom. Samo treba znati (ili se pak potruditi naučiti) slušati. A time se Big fish pretvara u veliku odu Priči, himnu Naraciji i apoteozu Umijeću Pripovijedanja, odnosno hommage Književnosti i Filmu kao umjetnostima posvećenim onome od čega “dreams are made of”.
A osim već uobičajene iznimne Burtonove vizualne dojmljivosti, sa nekoliko scena nezaboravnih kako po svojoj urnebesnoj duhovitosti (npr. Edwardovo rođenje) tako i po izvedbenoj upečatljivosti i originalnosti (npr. scena kada “vrijeme stane”), ovaj se film odlikuje i nizom fenomenalnih glumačkih ostvarenja (izvanredni Danny De Vito, što-starija-to-bolja Jessica Lange, i uvijek vrlo dojmljiv Steve Buscemi) od kojih ona Alberta Finneya kao starog Edwarda Blooma zasigurno ulazi u antologijske. A glede i unatoč jednoj suvišnoj i sasvim nepotrebnoj epizodici (kineske sijamske bliznakinje) koja suptilnu toplu bajkovitost filma na momente nepotrebno odvlači u grotesku, kao i možda ne baš najsretnijem odabiru Ewana McGregora za ulogu Edwarda u mlađim danima, film ipak zaslužuje maksimalnih * * * * *.
P.S. Gospoda iz Mozaik knjige potrudili su se istovremeno sa pojavljivanjem ovoga filma u našim kinima, na tržište izbaciti i hrvatski prijevod romana Daniela Wallacea, po kojem je film snimljen ... i zato - iz kina ravno u knjižare.
U kino samo na premijere, besplatno naravno, sve ostalo ne dolazi u obzir ...