Patty Hearst je nakon zatvorske kazne, dva puta skraćivane s 35 godina, prvo na sedam, a onda i na manje od dvije godine, postala i ostala javna ličnost u svojstvu novinarke, spisateljice, glumice i TV voditeljice, a i sama je poslužila kao inspiracija za nekoliko knjiga i filmova. Roman Susan Choi „American Woman“, nominiran za Pulitzerovu nagradu i njegova filmska ekranizacija od strane proslavljene televizijske scenaristice i producentice Semi Chellas („Mad Men“, „The Romanoffs“) najnoviji su u nizu tretmana terorističkog perioda života Patty Hearst, uz fikcionalizaciju događaja i promjenu imena likova i organizacija. I za roman i za film, prikazan po brojnim sjevernoameričkim festivalima prošle godine, uz izostanak kino-distribucije zbog pandemije, značajan je potpuno novi kut gledanja koji pokušava osvijetliti osobe i događaje koji su ostali u sjeni medijskog fokusa na Hearstovu i dvojbe oko njene indoktrinacije.

Priču pratimo iz perspektive Jenny Shimade (Hong Chau) i iz okvira njenog razgovora sa agentom FBI-a nakon hapšenja, što osnovnu priču seli u "flashback". Inspiracija za Jenny je Wendy Yoshimura, članica SLA koja se u jednom trenutku zaista brinula za Patty Hearst i koja je skupa s njom uhapšena. Jenny je radikalna ljevičarka, ali i pacifistkinja, Amerikanka japanskog porijekla koja u sebi nosi traumu rasne diskriminacije i internacijskih logora, a u nevolje sa zakonom je upala nakon bombaškog napada na regrutacijski centar za rat u Vijetnamu u kojem nitko nije poginuo. Od tada je živjela pod krinkom kao sluškinja Miss Dolly (Burstyn) dok ju stari suborci nisu pozvali da se pridruži ostacima terorističke ćelije na logističkim zadacima nabavke i brige za njihovu bogatu zarobljenicu i ratnu drugaricu.

Pauline (Sarah Gordon) je svakako fikcionalizirana verzija Patty Hearst, istovremeno uplašena i željna dokazivanja u grupi čije je ideale prihvatila. Problem s time je nestabilna unutarnja dinamika koju diktira vođa Juan (John Gallagher Jr), a praznoglavo prati njegova žena Yvonne (Lola Kirke), gdje su ideali često samo nevješta krinka za nešto drugačije intonirani rasizam, klasizam i prije svega mačizam. Jenny u tom društvu zvuči i kao glas razuma i kao osoba čiji su osnovni ideali iskreni i humani, ali pitanje je koliko i što ona tu može zapravo spasiti ...

Semi Chellas je svakako sposobna pročitati izvorni roman i u formu filma prevesti neke od njegovih ključnih tema, kao što su to grupna dinamika, manipulacije ideologijom, klasne i rasne predrasude, te položaj žene u društvu i u grupama koje se, između ostalog, hvale i svojim feminizmom. Problem, međutim, nastaje zbog njenog relativnog neiskustva sa samom formom dugometražnog igranog filma čija se pravila često razlikuju od televizijskih formi. Ovdje se to posebno ocrtava na nedovoljnom razvoju likova koji, osim protagonistkinje, enigmatično djeluju samo u prvom trenutku, dok se kasnije razotkrivaju kao prazni, nedovoljno napisani i razrađeni, te funkcionalni samo u zatvorenom krugu priče. Posebno je problematičan Juan kao očiti kompozit većeg broja likova iz radikalno lijevog miljea, čija je jedina funkcija da se preko njega poentira o tome kako se ideologijom i retorikom itekako može manipulirati, dok o Patty Hearst kroz Pauline ne saznajemo ništa više od onoga što nam je već bilo poznato. Prilike za to je bilo makar u posljednjoj trećini filma, kada film izađe na cestu i ostavi dvije junakinje nasamo da se upoznaju, ali redateljica propušta i tu šansu.

Na svu sreću, gluma Hong Chau i pažnja koju joj Semi Chellas posvećuje je toliko snažna da gledatelja bez problema senzibilizira i da „American Woman“ ni u jednom trenutku nije dosadan film, čak ni kada prepričava poznate priče i poentira na općim mjestima. Kod nje nema preglumljivanja, nema "niskih udaraca", nema ni potrebe za dijaloškom eksplikacijom. Američka glumica rođena na Tajlandu se godinama probijala na televiziji i s manjim, a svejedno zapaženim, ulogama po filmovima da bi tek u 2019. godini dobila priliku za nastudirane i savršeno kontrolirane glavne uloge u kojima pokazuje ne samo talent i instinkt, već i zadivljujuću dozu kontrole i samokontrole. Njena gluma u „American Woman“ je jedan od rijetkih primjera gdje gluma nosi cijeli film. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/Youtube