Tagore, Rabindranat
Rođen: 7. svibnja 1861. u Kalkuti
Umro: 7. kolovoza 1941. u Kalkuti
Jasno mi je da će ovo biti najnečitanija e-ciklopedijska jedinica u cijelom virtualnom svemiru, ali jednostavno ne odoljeh Lupežima podmetnuti velikog Indijca. Rabindranat Tagore se imenuje taj briljantni čovjek koji je bio i još uvijek je nadahnuće mnogom mladom pjesniku sklonom mistici, točnije metafizici i religioznoj tematici, te ljubavlju inspiriranom versu. Veliki Tagore, nadam se da ti neće biti dosadno u društvu e-ciklopedijskih jedinica kakve su Severina, Džiu džicu i slično.
Godine 1912. Europa je otkrila novo pjesničko ime - bio je to Rabindranat Tagore. Rođen je u dalekoj Indiji, u gradu Kalkuti, 7. svibnja 1861.godine u uglednoj brahmanskoj obitelji. Doputovao je u Englesku i ondje je objavio zbirku Gitanjali, koju je sâm preveo s bengalskog na engleski jezik. Poznati engleski pjesnik Yeats napisao je oduševljeni predgovor toj knjizi, koja će godinu dana nakon toga njezinu autoru donijeti Nobelovu nagradu. Zbirka Gitanjali, što u prijevodu znači pjesme darovnice, sadrži pjesme što ih je Tagore ispjevao nakon ženine i kćerine smrti, poslije desetogodišnjeg razdoblja pisanja bujne ljubavne lirike.
Dan i noć, mojim žilama struji ista bujica života što igra i struji u ritmu svijeta.
To je taj isti život što kroz zemski prah klija radošću u bezbrojnim vlatima trave
i što suklja u šumnim talasima lišća i cvijeća. To je taj isti život što se ljulja u
oceanskoj kolijevci rođenja i smrti, u plimi i oseci. Osjećam da mi je udove uzvisio
taj dodir svjetskog žića. A ponos je moj od živog bila vjekova što ovoga časa igra u mojoj krvi.
Tagore nije bio samo pjesnik, već i pripovjedač, filozof, skladatelj, slikar, pedagog, esejist, dramski pisac i prevoditelj. Sam je mnoge svoje pjesme uglazbio i one se pjevaju poput narodnih, svagdje gdje se govori bengalskim jezikom, a njime govori više od 50 milijuna ljudi. Pri drugom posjetu Europi Tagore je 12. studenoga 1926. godine došao i u Zagreb. Kulturni djelatnici društva i organizacije natjecali su se u pružanju gostoprimstva. Tagore je u Zagrebu održao dva predavanja na engleskom jeziku, dok je pjesme čitao na bengalskom.
Pjesnikova priča prva je njegova knjiga objavljena 1878. godine. Potom slijede zbirke pjesama Mladi mjesec i Vrtlar, zbirke pripovjedaka Gladno kamenje i Prekinute veze, romani Dom i svijet, Gradinar i Brodolom te drame Citra i Kralj tamne sobe. Govoreći o Tagori, Nehru je ocijenio da je on više nego ijedan Indijac prije njega uskladio ideale Istoka i Zapada proširivši osnovu indijskog nacionalnog osjećaja, te da je, kao i Gandi, na drugome planu, naveo svoje narod da misli o širim pitanjima koja se tiču čovječanstva.
Tagore je umro 7. kolovoza 1941. u rodnoj Kalkuti.
Ti si večernji oblak koji bludi nebom mojih snova.
Čežnjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim beskonačnim snovima!
Tvoja su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca, ti koja žnješ moje večernje pjesme!
Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim usamljenim snovima!
Sjenkom svoje strasti zacrnio sam oči tvoje, stalna gošćo u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, dragana, i uhvatio u mrežu svoje svirke.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim besmrtnim snovima!
Rabindranat Tagore
ZA Sabinu
Čeznem
Čeznem da ti kažem najdublje riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznam da ti kažem najvjernije riječi
koje ti imam reći; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi
što imam za te; ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se
da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sjedim mirno pored tebe;
ali se ne usuđujem; jer bi mi inače
srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako,
i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući
da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi
mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu
i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju
čine da je bol vječito svjež.