Najboljih 15 koncerata 2003.
Ja vam najviše od svega volim ići van - s prijateljima, s curom, s poznanicima, bilo kako. Pošto ne pijem kavu i sve zagrebačke birtije su mi iste i bez duha, obično izlazim u klubove, na koncerte pop/rock/whatever bendova.
Jednom mi je pala na pamet misao da ja baš i nisam neki financijsko sjajno stojeći građanin, pa bi za moj novčanik bilo vrlo pozitivno kad ne bih morao plaćati ulaznice za koncerte. Pitao sam Darka da li može srediti kakve akreditacije, osobno stupio u kontakt s meni najdražim zagrebačkim alter-mjestima i ubrzo nakon toga počeo svoju bizarnu karijeru gonzo-novinara koji previše pije i puši, nikako ne može procijeniti koliko ljudi ima u klubu, prezire hrvatske rock i pop žurnaliste, ali zato obožava hedonistički provod na dobrom koncertu.
Ekskluzivno za Lupigu, nudim vam opisnu listu subjektivno najboljih koncerata 2003. s dosad neobjavljenim dodacima koji vam otkrivaju što sam uistinu htio reći u pojedinoj već prije recenziji.
Rečenice ispred kojih stoji upozorenje da sam ih već negdje objavio, originalno su napisane za kultni web-zin ZbrdaZdola.
1.BURNING SPEAR, 12.7., Beograd, Lido, "Echo" festival
Burning Spear |
(Što sam htio reći: Slab sam na dobar reggae. I vi biste bili da ste odrasli u reggae selu-slučaju kakva je Krapina)
2.SONIC YOUTH, 14.7., Beograd, Lido, "Echo" festival
(Što sam napisao: "...I nakon više od 20 godina, pred Sonic Youth je sjajna budućnost, ako će se Thurston i dalje nastaviti psihodelično penjati prema zvjezdama...")
(Što sam htio reći: Manijaci iz Sonic Youth su sve bolji, a onoliko koliko to ne shvaćam, toliko guštam na svaki njihov album počevši od Washing Machine)
3.DAMO SUZUKI & CUL DE SAC, 28.3., Zagreb, Kset
(Što sam napisao: "...Velikom broju ljudi je, baš kao i prije dvije godine, sve to bilo too much (kako uopće opisati tu glazbu? Rock-post-rock-punk-techno-svemir?), pa smo se Rogo, Cuki i ja, kako su se ljudi kupili prema šanku i doma, sve više približavali stejdžu. Završili smo u prvim redovima, a ja sa se stvarno ne sjećam kad mi se to zadnji put dogodilo. Damo izgleda i pjeva kao da se pomlađuje, a ne kao da je pjevao u Canu početkom sedamdesetih (da, on je veteran rocka. Jel' vam sad žao što niste došli, pozeri jedni pozerski?)...")
(Što sam htio reći: Rogo, Cuki i ja smo zakon, ostali su idioti)
4.ORUŽJEM PROTIVU OTMIČARA, 28.5., Zagreb, Močvara
(Što sam napisao: "...A vi hrvatski rock-pravovjernici koji si sad mislite da kako mogu toliko oduševljeno par kartica o tamo nekim Srbima, a onda pljujem naše dečke iz Corta, Kruga, Frakcije i Glofta... Odjebite, poslušajte bilo koji album Oružjem Protivu Otmičara, bacite gitare i kolekcije AC/DC diskova u smeće i razmislite malo o glazbi, životu i stvarima koje ga čine smislenim i ljepšim... Oružjem Protivu Otmičara je najbolji bend na svijetu, tako dobrog i slatkog benda Hrvatska nema i nikad nije imala, a ako će jednom u budućnosti imati, možda će nove generacije biti sretnije i pozitivnije od moje. Amen...")
(Što sam htio reći: Možda sam pičkica, ali barem nisam idiot)
5.ACID MOTHERS TEMPLE, 11.10., Zagreb, Kset, "Japanese New Music" festival
Acid Mothers Temple |
(Što sam htio reći: Koncerte nekih bendova je stvarno glupo recenzirati - mislim, frontmen ovog benda redovno komunicira s kozmosom. Što bih ja sad trebao dodati, da su zvučali samo djelomično naštimano, ali "eksperimentalno i zanimljivo"? Hrvatski glazbeni kritičari su uglavnom debili)
6.OBOJENI PROGRAM, 18.12., Zagreb, Močvara
(Što sam napisao: "...U Močvaru sam ušao taman usred prve stvari i čim sam se pomaknuo malo bliže stejdžu, pukao me takav dobar psihodelični adrenalin, da sam mislio da mi je u pivo netko stavio ekstazi, a u pelinkovac LSD. Odsvirali su sve meni najdraže stvari (Nebo Nebo Plavo Je, Kad Se Netko Nečem Dobrom Nada, već spomenuta Zaštićena Od Reklame, Kad Bi Malo...), tu i tamo obogatili neku stvar sjajnim novim aranžmanom (odlična melodična gitara u refrenu Kloniranog Dečaka, na primjer)... Sjajna fešta (ples!), furiozna svirka (piči!), super atmosfera (taman ljudi)...")
(Što sam htio reći: Dobro da se prije koncerta nisam drogirao Ekstazijem ili LSDjem jer bi mi glava eksplodirala)
7.PRINCE ALLA, 11.7., Beograd, Lido, "Echo" festival
Prince Alla |
(Što sam htio reći: Ne baš katarza kakvu sam doživio u Močvari, ali ipak puno pozitivnih vibracija. Aha, to sam otprilike i napisao)
8.THINK OF ONE, 1.8., Vis,
"Otukultivator"
(Što sam napisao: "...Toliko pozitivne energije, opuštenosti, prijateljske atmosfere na stejdžu i veselih glazbenih stilova spojenih u sjajnu, rasplesanu zabavu s velikim Z već odavno nisam vidio uživo...")
(Što sam htio reći: Marin i ja za neke smiješne, vesele i nadasve pozitivne ličnosti na glazbenoj sceni često kažemo da su budale. To je jedan od većih komplimenata koje dajem glazbenicima. Ovi su poprilične budale)
9.ST. THOMAS, 28.10., Zagreb, Kset
(Što sam napisao: "...Zvuči smiješno kad čovjek pročita najavu za koncert - melankolični Norvežanin koji pjeva o kaubojima i prerijama... Mi Balkanci nikad nećemo biti dobri u americani, mi smo preveliki frajeri za pjesme o prostranstvima američkog juga i tužne falsete. No, to nije bio zaključak Kej-Setovske publike koja je, naravno, St. Thomasovo društvance pozvala na dva bisa, nakon čega nas je mogao smiriti i doma poslati samo prijateljski govor o krasnom provodu. Ma, super koncert...")
(Što sam htio reći: Balkanci nisu pičkice, ja možda jesam)
10.RADIKAL DUB KOLEKTIV, 21.3., Zagreb, Attack
(Što sam napisao: "...Pošto Radikal Dub Kolektiv sviraju poprilično živahnu varijantu duba, a članovi benda su odrasli na punk/fanzinaškoj sceni, Attack je njihov prirodni habitus i tamo zvuče sjajno...")
(Što sam htio reći: Ha, po prvi put u nekoj recenziji koristim izraz "habitus"!)
11.SILKWORM, 24.3., Zagreb, Kset
(Što sam napisao: "...Silkworm su veterani dobre gitarističke glazbe, a ploče su objavljivali i još ih objavljuju za same kultne američke izdavačke kuće - Matador (dom Malkmusa i Yo La Tengo) i Touch & Go (legendarna čikaška kuća koji je svoj pravi procvat i slavu doživjela u devedesetima, a sad svoju prošlostoljetnu poziciju želi vratiti nekim novim imenima od kojih su neki već gostovali u, za naše prilike, također već legendarnom Ksetu). Također, producirao ih je veliki mag Steve Albini, tako da je zbilja šteta što ih nisam slušao prije ovog koncerta...")
(Što sam htio reći: Matador i Touch & Go su zakon, a ni ovej bend nije loš. Gle kako se kurčim jer znam tko je Steve Albini!)
12.KINSKI, 4.12., Zagreb, Kset
(Što sam napisao: "...Kinski dolaze iz Seattlea, nedavno su objavili treći samostalni, a upravo i zajednički album s ludim Japancima Acid Mothers Temple koji se u Kej-Setu već osjećaju kao doma. Sviraju fine gitarističke psiho-noise instrumentale (imaju jednu stvar u kojoj par stihova prostenja njihova crnokosa verzija Kim Gordon), možda malo kratke (kao da im je malo neugodno stvar produžiti na deset minuta), ali začinjene s taman dovoljno kraut-rocka i melodija...")
(Što sam htio reći: Dajte se malo opustite i produžite svaku stvar na deset minuta! Pičkice!)
13.TIED & TICKLED TRIO, 8.11., Zagreb, Kset
(Što sam napisao: "... Tied & Tickled Trio (koji su se na stejdžu gurali otprilike kao i mi u publici. Njih je bilo jedanaest) su se vratili na tri ili četiri bisa, nisam više siguran. Znam samo da je posljednji bis bio prava pravcata rejv-partija, a kako je T&TTu i to uspjelo ubaciti u njihov već prepun lonac jazza, rocka, post rocka, melankolično-istrzanih ritmova tipa Notwist i duba, nemam pojma. Ali stvar funkcionira savršeno - i kad uz T&TT sanjarite, i kad mrdate guzom...")
(Što sam htio reći: Dobar eklektični bend i to je otprilike to, ali pošto moram napisati barem par rečenica o njemu, ajde da spomenem sve glazbene pravce koji mi ove sekunde padaju na pamet, a koji su kao fol utjecali na njih, guzice i gužvetinu)
14.DUB SYNDICATE, 19.11., Zagreb, SKUC Pauk
Dub Syndicate |
(Što sam htio reći: Stvarno bilo fino, ali ne mogu stalno hvaliti sve bendove - ajde da proserem kako su ovi malo dosadni)
15.TAV FALCO & THE PANTHER BURNS, 12.12., Zagreb, SKUC Pauk
(Što sam napisao: "...Tav Falco je legenda u najboljim godinama, a njegov prateći bend The Panther Burns se sastoji od smiješnog drugog gitariste koji često fula tempo ali uvijek pogodi najbolji ton, mršave bubnjarke koja ne zna baš dobro svirati ali to što odsvira zvuči super, i zgođušnog basiste koji pomalo liči na Stephena Malkmusa. Pitajte samo sve cure koje su se tokom koncerta više bavile ljepotom njegove čeljusti, nego glazbom koja je izlazila iz zvučnika. No dobro, i ja bi slinio da mi je na stejdžu... Ne znam, recimo Kim Deal otprije dvajs' godina...")
(Što sam htio reći: Ja bi jebo mladu Kim Deal)