Moliere, Jean Baptiste
Moliere, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, rodio se 13. ili 14.siječnja 1622. u Parizu, u bogatoj građanskoj obitelji ( otac mu je "kraljevski tapetar" s počasnim naslovom "štitonoše"). Kao prvi od šestoro braće, Jean – Baptiste raste u sredini imućnih trgovaca i obrtnika, novog staleža u nezadrživom društvenom usponu, a poslije smrti svoje prilično obrazovane majke 1632., okusivši maćehinu "tiraniju", najradije bježi djedu po majci, koji u vrlo nadarenom dječaku čini se prvi budi zanimanje za kazalište. Pohađa jezuitski i aristokratski College de Clermont (gdje mu je kolega i Cyrano de Bergarac), a potom uči pravo i usmjeruje se prema odvjetništvu. Zajedno s Madeleinom Bejart i bratom Josephom , osniva 30. Lipnja 1643. družinu s dičnim i pomalo preuzetim imenom Iluste Theatre, a pod okriljem Vojvode Orleanskog.
S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu te 1644. uzima umjetničko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere, sada već vođa družine, odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa, interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.
Nakon izvedbe "Škole za žene" i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć.
Glumeći – i sam bolestan - naslovnu ulogu u svojoj posljednjoj komediji "Umišljeni bolesnik", nadahnut tragikomičnim motivom hipohondrije i strahom od smrti, u noći 17. veljače 1673. podliježe napadu usred predstave, pa publika njegovo bolno grčenje u prvi mah prihvaća kao nov iskaz nepresušene glumačke vještine.
Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.
Među farsama ,komedijama, komedijama–baletima , koje iza njega slijede, ističu se: "Georges Dandin", "Škrtac", "Građanin plemić", "Scapinove spletke", "Učene žene" i naposlijetku, "Umišljeni bolesnik".
S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu te 1644. uzima umjetničko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih poteškoća Moliere, sada već vođa družine, odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa, interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.
Nakon izvedbe "Škole za žene" i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novčanu pomoć.
Glumeći – i sam bolestan - naslovnu ulogu u svojoj posljednjoj komediji "Umišljeni bolesnik", nadahnut tragikomičnim motivom hipohondrije i strahom od smrti, u noći 17. veljače 1673. podliježe napadu usred predstave, pa publika njegovo bolno grčenje u prvi mah prihvaća kao nov iskaz nepresušene glumačke vještine.
Četiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvorođenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumačke karijere.
Među farsama ,komedijama, komedijama–baletima , koje iza njega slijede, ističu se: "Georges Dandin", "Škrtac", "Građanin plemić", "Scapinove spletke", "Učene žene" i naposlijetku, "Umišljeni bolesnik".
Baš sam bio fino kreno kad me ovaj Darapi prekinu!