Talijanski književnik, rođen između 21. svibnja i 20. lipnja 1265. u Firenzi, a umro između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni.
Bavio se pravnim naukama, filozofijom i izučvanjem jezika, a kao politički protivnik Pape, doživotno je prognan iz Firenze i nikada se nije htjeo vratiti u svoj rodni grad, ni onda kada mu je kazna bila oproštena. Mladenačkim djelom "Novi život", u kojem ispisuje povijest platonske ljubavi prema Beatrice, Dante se izdiže nad provansalske trubadurske obrasce. Zauzimao se za talijanski jezik o kojem govori u djelu "O pučkome jeziku". Političke poglede iznio je u najznamenitijem djelu na latinskom "Monarhija". Njegovo najzančajnije djelo "Božanstvena komedija", započeo je u prvim godinama progonstva, nakon smrti Beatrice 1290. godine, a završio pred kraj svoga života. Zamišljenim putem kroz Pakao, Čistilište i Raj Dantea vode slavni rimski pjesnik Vergilije i obožavana ideal-žena Beatrice. Naročito su lijepi djelovi Pakla u kojima opisuje ljubav Francseke de Rimini, roditeljsku ljubav Ugolina i herojski duh Odiseja.