Honore de Balzac, francuski pisac, rodio se 20. svibnja 1799. u Toursu, a umro 18. kolovoza 1850. u Parizu.
Tvorac je realističkog romana o francuskom društvu 19. stoljeća.
Prema želji roditelja studirao je pravo, ali se opredjelio za pisanje, a budući kako se želio obogatiti, upuštao se u razne poslove, ali u njima nije uspjeo, te je cijeloga života otplaćivao dugove prihodima od književnog rada.
Bio je realist kojemu su kritičari osporavali realizam, pa je tek nakon pojave Flaubertove "Gospođe Bovary" kritici postalo jasno da je zaista pisac "Ljudske komedije", prethodnik tog puta na koji nailazimo.
Balzac je želio napisati povijest cijele jedne epohe pa je u "Ljudskoj komediji", čitavoj biblioteci od oko stotinu romana, koje je pisao 20 godina, realistički ocrtao veliku galeriju tipova francuskog društva, običaja i prilika: rojaliste, aristokraciju, buržoaziju i financijsku oligarhiju, birokrate, skorojeviće, svećenike, malograđane, provincijalce, karijeriste, ljubavnike, propale ljude, škrce... Premda po uvjerenju konzervativac i rojalist, tradicionalist, u Balzacovu književnom radu prevladava strast za realnom, životnom istinom, pa su mu djela najuvjerljivija i najbogatija ilustracija i sociološka studija Francuske njegova doba. Balzac je bio prvi pisac koji se mogao uzdržavati književnim radom, da mu za vratom nisu bili vjerovnici iz njegovih propalih poslova.
Bio se toliko saživjeo sa svojim likovima da je na samrtnoj postelji tražio da mu dođe doktor Bienchon, koji nikada nije postojao u stvarnosti, već samo u njegovim djelima. Osim već spomenutih, njegova najznačajnija djela su: "Eugénie Grandet", "Otac Goriot", "Sjaj i bijeda kurtizana", "Izgubljene iluzije", "Seljaci", "Rođak Pons", satirička zbirka "Vragolaste priče" te komedija "Markade".