Jeste li zapazili kako se na mala vrata naših života (ili barem dnevnih soba, s obzirom na klasičnu poziciju TV-a u stanovima) uvukao stanoviti SARS. Dovoljno je da se nađete u neposrednom kontaktu sa zaraženom osobom i evo ga... O njemu nešto pročitamo tu i tamo, pogledamo jadne Kineze i to je otprilike to. Ali panika prouzročena boleštinom već se opasno približila.

Eto, mi proslavili Uskrs (sretan vam Uskrs), a druge kulture slavile svoje svece i običaje. Irački Šiiti, recimo, hodočastili su u Karbalu obilježavajući godišnjicu smrti svog najpoštovanijeg sveca-titulom i imenom-Imam Hussein Shrine. Lupež jest dobro odgojen, tolerantnog duha i sve najbolje što možete zamisliti, ali da bi sudjelovao u šiitskom maršu-ne dolazi u obzir. Zašto? Pa oni se sijeku

Amerikanci zauzeli Bagdad; Iračani popljačkali i spalili sve što se popljačkati i spaliti da; sramežljivo promovirane nove iračke policijske snage; trgovci prodaju jaja ispred ostataka svojih trgovina... Poslijeratni život kuca na vrata. Kako je on zakucao izdavači otvorili vrata i eto ti prvih dnevnih novina koje se u Iraku izdaju nakon sloma režima Sadama Huseina i dolaska američkih osloboditelja. Ali...

Mafijaška, obiteljska, trgovačka, ekonomska, sportska, pa čak i vojna suradnja između svih zemalja bivše "Od Vardara pa do Triglava" državne zajednice već je obnovljena, a neki vidovi veza ni za vrijeme rata nisu prekidani. No, kulturne su veze još uvijek raskidane, a njihovo uspostavljanje nailazi na zapreke (npr. slučaj teatra Gavella). Unatoč tome, književnici polako uspijevaju reanimirati te veze, a kako to čine i na kakve zapreke ponovo pri tome nailaze - čitajte u nastavku...