Napokon je završilo, barem se nadam, iako eto danas nekome tek započinje i do 15. ih čeka ono što smo mi prošli. Baš im i ne zavidim. Naravno, mislim na sve ove pravoslavne vjernike i nešto brijem kako li je snijeg pravedan, oba Božića su bila bijela, a snijeg pada sve jače i jače i potpuno sam svjestan kako će moj auto izgledati ujutro kada se probudim. Snijeg, dobar poklon ili loš, ovisi o vama.

Nada u bolje sutra čini se vjerni je pratilac Lupiginih čitatelja, pa nije ni čudo što je gotovo 50 % vas u našoj prošlotjednoj anketi ustvrdilo kako će ova 2003. godina biti bolja od prošle. Da bar! Pesimista je puno manje, tek nekih dvadesetak posto smatra kako će ova godina biti lošija od one dobrano loše prošle godine. Po broju ubilježenih glasova isplati se još samo spomenuti onu veseljačku opciju satkanu u odgovoru Godina k'o godina.

Kako god bilo, čini se kako će ovo biti prva godina u kojoj će majčino mlijeko dojiti klonirana djeca, iako neki tvrde da takva djeca to rade već godinama. Nakon ovaca koje su dobile ogromnu medijsku pozornost, došao je red i na ljude, a ta vijest pak nije izazvala neku zabrinutost medija pa se o tome piše poprilično nonšalantno, onako na zadnjim stranicma kao što se radi sa zanimljivostima tipa "udario ga auto tri puta u jednom danu i nije mu ništa". Je li kloniranje ljudi po vama pozitivno ili nije, saznat ćemo za nekih tjedan dana, kada završi naša ovotjedna anketa koja će iznjedriti odgovor na ovo pitanje.

Nekako mi se čini da se u ovoj zadnjoj rubrici pokude, pohvale i najave, ponavljam već nekoliko tjedana. Evo gledajte: pohvala nema, baš kao i uvijek. Stoput pročitano! U biti ima pohvala. Pohvala Tati Branku koji nas je nasmijao svojom kolumnom, Jeleni koja je nakon dva mjeseca napisala putopis, te Feezu koji se jedini udostojio u proteklih 15 dana napisati vijest. Da se takve stvari češće događaju sigurno ne bih morao pisati o stvarima o kojima pišem. Pokude svima ostalima, a pogotovo Miri (miro@lupiga.com) zbog kojega ste ostali bez novogodišnje čestitke. Što se tiče najava, kako ta rubrika ne bi ostala prazna najavit ću još jedan putopis, ponovno iz nama susjedne države, ali ovog puta sa zapada.

Što se tiče one najavljene privatizacije prostora (ukoliko se itko toga i sjetio) riječ je o jednoj čestitci, i to rođendanskoj čestitci. Sretan rođendan s još puno više snijega od majke prirode želim jednoj 23-godišnjoj Vanji. Eto i toga sam se sjetio!