Dugo se već među Lupiginim kolumnistima nije pojavilo neko novo lice, a sada kada se pojavilo uvjeravam vas da je to odlična stvar koja će se dogoditi svakome tko pročita makar jednu njegovu priču. Humor kojim obiluju te priče svakodnevni je humor u kojem će uživati čak i oni za koje treba utrošiti velike količine truda kako bi ih se nasmijalo. Priče su pisane u zagrebačkoj šatri, te svrstane u serijal Pasmater Familias, a od danas imate čast pročitati prvu od njih.

Red je da kažemo i par riječi o novom kolumnisti. Tata Branko, kako ćemo ga na Lupigi zvati, rođeni je Varaždinec i ne može se pohvaliti dovršenim studijem jugoslavistike i povijesti na zagrebačkom filozofskom fakultetu. Oštro oko zasigurno će primjetiti kako jugoslavistika na našem filozofskom fakultetu ne postoji već dugo godina, pa ponešto može zaključiti i o godinama Tata Branka. Zbog ljubavi prema godišnjim dobima (hrvatsko proljeće) napušta Zagreb ukrcavši se na autobus za Njemačku. Autobus se pokvario u Novom Mestu gdje živi i danas. Trenutno se bavi grafičkim dizajnom i to u svojoj vlastitoj tvrtci. Za sebe kaže kako je zaljubljenik u fotografiju, ribolov, ljude i životinje, te kako je pomalo ludi, vječni pubertetlija, vrsni nepoznavatelj razlike između č i ć. Oženjen, jedna žena, jedna kćerka, jedan pas, tri mačke i neindentificiran broj pripadajućih insekata. Upravo o njima govori većina Tata Brankovih priča.
To bi bilo ukratko o Tati Branku, a sada vas ostavljamo da uživate u njegovoj prvoj kolumni.