„Kamensko – svetinja“, „Jadrankamen živi vječno“… Možete li zamisliti takve poruke u hrvatskoj javnosti? Naravno da ne možete, jer „svetinja“ je - Dinamo, a Hajduk „živi vječno“. Navedeni su nogometi klubovi puno važniji od tisuća tvrtki koje su propale, a čiji su radnici poslani na ulicu. Još je režim Franje Tuđmana „usadio“ u narod uvjerenje kako sport (pogotovo nogomet) mora biti nešto najvažnije ovdašnjem društvu. U Hrvatskoj, očito, sve može propasti (pa i sama država), ali Dinamo i Hajduk – ne! Tim su „institucijama“ oproštena porezna dugovanja u milijunskim iznosima, tolerira se njihovo „mutno“ poslovanje i tko zna što sve ne …

Tvornice mogu propasti, ali ne i svetinje (FOTO: Novi list)

Dinamo je u prošlosti dominirao zahvaljujući političkoj diktaturi, a sada - zahvaljujući „mafiji“. Hajduku su, pak, povremeno bile „prepuštane“ titule prvaka kako bi se umirila javnost s juga. No, sada „privatna prćija“ Zdravka Mamića jednostavno svake godine mora biti šampion države i već na startu stekne pozamašnu prednost u odnosu na Splićane. Pored neosporno kvalitetnije momčadi, „modrima“ su vjetar u leđa suci, čiji je neformalni šef, svakako, Mamić. Bez obzira na to (ili možda upravo i zbog toga) taj je klub gotovo bez gledatelja na domaćim utakmicama. Pečat cijeloj ovoj tragikomediji daje i sprdanje s povijesti Dinama. Prvo je, naime, slavio 60-tu, pa onda 100-tu obljetnicu osnivanja. Taj je klub, tako, postao nasljednik HAŠK-a, Građanskog, Concordie, a valjda i Ponikvi, Vrapča te svih ostalih timova iz zagrebačke regije… Iz Dinama prisvajaju titule Croatije ali se odriču dugova koje je taj režimski klub proizveo, navodeći kako s njim, zapravo, nemaju nikakve veze.

Kad nemate za struju, sjetite se da imate Dinamo, trafostanice već jesu (FOTO: Lupiga.Com)

Iz Hajduka, pak, povremeno malo zagalame na Dinamovu povlaštenost, a onda se „pokriju ušima“, svjesni da kada bi se poštivao zakon - taj klub ne bi niti smio igrati utakmice. Ranije su mu opraštane financijske transakcije preko „crnih“ računa, jer je onaj glavni godinama bio u blokadi. Sada mu Hrvatski nogometni savez prije svake utakmice ukida suspenziju, a nakon odigranih mečeva ga ponovno suspendira (zbog novčanih dugovanja) i tako iz tjedna u tjedan.

On živi vjećno, za razliku od Jadrankamena (FOTO: Lupiga.Com)

Cirkus zvan Hrvatska nogometna liga samo je odraz stanja u Lijepoj našoj. Stalno spominjanje Zdravka Mamića u kontekstu te kaljuže je već dosadno, ali je i nužno sve dok institucije ove države ne odrade svoj posao i „isuše močvaru“. Samo, tko će to provesti? Ministar Željko Jovanović? Pa on je dokazao jedino da je galamdžija, te da nije sposoban provesti u djelo ono što je obećao. S toliko je prezira, gorčine i gadosti govorio o nogometnoj septičkoj jami, a na kraju je samo zapušio nos, ne želeći se više baviti tim smradom. Jedini koji je nešto pokušao napraviti u raskrinkavanju nogometne mafije – donedavni je Hajdukov čelnik Hrvoje Maleš, no sve je to, baš kao i njegovo svojevremeno mladenačko „U na čelu“, pomalo djelovalo kao pubertetski hir. Na kraju se on morao „povući“ s funkcije ostavivši splitski klub u još većim problemima. Vjerojatno Maleš, kada je krenuo u akciju „cinkanja“ potkupljivih HNS-ovih funkcionara, nije znao da Mamić ima svoje ljude u politici, policiji, pravosuđu, novinarstvu i da mu nije dobro „stati na žulj“. No, zato je to shvatio Igor Štimac i uvukao se Maminju u …, kako bi ostvario „B varijantu“ svoje bolesne ambicije – mjesto izbornika, kad već nije mogao postati predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (premda ni jednoj od tih funkcija nije dorastao). Po Mamića i Štimca su, od jalovih državnih službi, puno opasniji likovi iz krim-miljea, s kojima su oni, navodno, poslovno (i dužnički) povezani.

Nepravedno bi bilo ne spomenuti i druge, kao što je "bog hrvatskog rukometa", Zoran Gobac (FOTO: Novi list)

Nepravedno bi bilo spominjati samo nogometnu „močvaru“, kad je mulj zahvatio i druge sportove. Zoran Gobac je, primjerice, „rukometni Mamić“. Koliko je samo taj mešetario … Konstatirajmo, dalje, da kad je dugogodišnji apsolutni vladar hrvatskog sporta mogao biti Antun Vrdoljak, onda je sve jasno. On je nekada bio partizanski redatelj, a „pod stare dane“ je počeo „ustašijati“, davati izjave protiv crnaca, Srba, Muslimana… Karakter Vrdoljaka su najbolje opisali Bad Blue Boysi, svojevremeno mu spjevavši pjesmicu: „U tunelu, usred mraka, jeb'o Tuđman - Vrdoljaka. Njegov šupak velik je, veći nego HDZ“. U to vrijeme je u Zagrebu bilo više protuvrdoljakovskih grafita („Prdoljak“, „Smrdoljak“, Vrdoljak seljak“…), nego sada onih „kontra“ Mamića. Slaven Letica je tada govorio kako su u Hrvatskoj jedina oporba, zapravo, BBB-i. Svi drugi su šutjeli. Sada je slična situacija vezana za prozivanje Mamića. On Boysima uzvraća organiziranjem svojih „navijača“. Na jednoj je utakmici zaposlenicima kluba stavio u usta vuvuzele, kako bi oni sa zapadne tribine stvarali buku i nadglasavali skandiranja njegovih protivnika.

Ima on i razne polupismene mediokritete koji u komentarima na internetskim portalima brane njegov lik i djelo. Prošle je godine, podsjetimo na ono što se priča među navijačima, organizirao upad nekolicine opskurnih likova u teren, nakon utakmice Dinamo – Malmö, kako bi ih policija privela, a on ih onda branio i tako pokazao javnosti da je, eto, zaštitnik navijača. Tada su policajci uhitili i njega, tereteći ga za kazneno djelo sprječavanja službenih osoba u obavljanju službene dužnosti. No, na kraju je, sasvim sigurno po naputku policijskih šefova bliskih Mamiću, protiv njega podnijeta samo prekršajna prijava za narušavanje javnog reda i mira. Što se tiče novinara ima on svoje matteonije, jurišiće, židake, čičke i ostale…, a Štimac - (k)reiće, (de)biliće, pezzie… Uz „Maminja“ i „Šticu“ su, posebno, Sportske novosti, čiji „novinari“ i u(ne)rednici (prema tekstovima i naslovima), očito, još žive u ratnim 90-ima. Sve i svašta se, doista, „nataložilo“ u „sportskom“ novinarstvu. Prilog tom „talogu“ dala je i Hrvatska radiotelevizija napuhavanjem broja gledatelja na utakmici Dinamo – Porto. Izmislili iz te medijske kuće cifru od 15 tisuća! A možda je to, zapravo, broj viška zaposlenih u toj „vreći bez dna“?

Lupiga.Com