Službena komemoracija u četvrtak, u prostorijama Dinama, neposredno prije ispraćaja na Mirogoju. Je li to sve što je Ivica Horvat zaslužio? Ne treba pametovati, kad znamo kakva su vremena i što je na cijeni. Bilo bi, svejedno, zanimljivo čuti da li je ikome od igrača, koji su u utorak navečer istrčali na teren u Mariboru, palo na pamet kako bi bilo ljudski i kulturno, a i velika čast, imati na rukavu ili reveru crni flor. Stadion se, kao za inat, zove „Ljudski vrt“.

Jedna od najboljih, Ivica Horvat (FOTO: Večer)

Možda je netko predložio treneru, pa ovaj zaključio da bi to moglo djelovati deprimirajuće na osjetljive nogometaške duše. Možda je zabranio „veliki vođa“, jer, osjećaji se ne mogu prodati i na njima dobrano zaraditi, pa, kome bi onda bili potrebni. Ili se, možda, ipak, nitko nije ni sjetio civiliziranoga posljednjega pozdrava nekome velikome, a što je onda najtužnije i najružnije.

Nitko se, izgleda, nije sjetio odigrati utakmicu s crnom trakom (FOTO: Novi list)

Umro je jedan od najvećih, kapetan čuvene jedanaestorice što je u Tampereu 1952. godine ostvarila sanjano čudo. Ivica Horvat. U 86. godini. Jedan od jedanaestorice veličanstvenih: Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek i Zebec. Koji su u „utakmici smrti“ pobijedili reprezentaciju Sovjetskoga Saveza na Olimpijskim igrama. Znalci i danas tvrde da je to bio najbolji tim koji je ikad igrao na ovim prostorima.Ivica Horvat bio je jedan od najboljih obrambenih igrača svih vremena i hrvatskoga i jugoslavenskoga nogometa.

ŠEZDESET GODINA OD 'UTAKMICE SMRTI': Nogomet protiv Informbiroa

Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1946. do 1956. godine odigrao 60 utakmica. Bio je njen kapetan 19 puta, te vodio reprezentaciju na dva svjetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Švicarskoj. Debitirao je na prvoj utakmici reprezentacije odigranoj nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Pragu, 9. svibnja 1946. godine protiv Čehoslovačke, kad je Jugoslavija pobijedila sa 2:0. Posljednji reprezentativni nastup bio mu je u Londonu, 28. studenoga 1956. u prijateljskoj utakmici protiv Engleske. Za Dinamo je nastupao od 1945. do 1957. godine, a u plavoj majici odigrao 507 utakmica i postigao 29 pogodaka. Sa Dinamom je osvojio prvenstva Jugoslavije u sezonama 1947./48. i 1953./54., kao i Kup Jugoslavije 1951. godine. Nakon igračke, nastavio je uspješnu trenersku karijeru u Eintrachtu, u Schalke 04, Rot-weiss Essenu. S Dinamom, kojega je trenirao od 1967. do 1970. godine, osvojio je Kup velesajamskih gradova i Kup Jugoslavije u sezoni 1968./69. (Podaci preuzeti od Hine)

Čak ni crna traka za čovjeka koji je Dinamo odveo na vrh Europe još prije 40 godina, poručili su vjerni navijači preko Facebooka (FOTO: Facebook)

Najmanje što je zaslužio bio je crni flor od svih onih koji su u Mariboru istrčali na stadion ili sjedili na klupi.

Lupiga.Com