Second hand? Zašto ne?
Obično krenem od police s poezijom i tu se zadržim najduže, to su knjige koje pomilujem. Nastavim preko novih naslova, bacim oko na hitove, posjetim stolić s djelima lokalnih autora i odjednom pažnju mi privuče novo postavljeni stolić prepun knjiga, na kome su istaknute cijene od 2 do 20 kuna - da ne povjeruješ!
Pitam, jel' to "second hand" asortiman i dobivam potvrdni odgovor. Ne budi lijena, dam se u razgledavanje. Oh my God, poezije k'o u priči. Jedna, dvije, izabirem četiri zbirke, platim simboličnu cijenu i veselo odlepršam kući.
Ljeto je, ne kupujem žuti tisak. Čak ni onaj u luksuznoj opremi. Ne zanima me "što radi Nina ni koga ljubi Severina". Na mojoj se plaži kupa Neno s RTL-a - lik sve zna i da me zanima što pitala bih ga. Četiri zanimljive zbirke pjesama platila sam manje od cijene jednog Elitea ili Cosma. Na plaži čitam poeziju. Second hand.
Zašto ne?
pročitaj još jednom svoje pitanje, pa ga opravdaj. Naime, u tekstu gore lijepo piše da sam kupila četiri zbirke poezije... zašto bi onda netko (pod pretpostavkom da je pročitao tekst) pitao da li su to zbirke poezije - osim posprdno!? Posprdnost me opravdava - ili nisi pročitao tekst!?