Second hand? Zašto ne?
Obično krenem od police s poezijom i tu se zadržim najduže, to su knjige koje pomilujem. Nastavim preko novih naslova, bacim oko na hitove, posjetim stolić s djelima lokalnih autora i odjednom pažnju mi privuče novo postavljeni stolić prepun knjiga, na kome su istaknute cijene od 2 do 20 kuna - da ne povjeruješ!
Pitam, jel' to "second hand" asortiman i dobivam potvrdni odgovor. Ne budi lijena, dam se u razgledavanje. Oh my God, poezije k'o u priči. Jedna, dvije, izabirem četiri zbirke, platim simboličnu cijenu i veselo odlepršam kući.
Ljeto je, ne kupujem žuti tisak. Čak ni onaj u luksuznoj opremi. Ne zanima me "što radi Nina ni koga ljubi Severina". Na mojoj se plaži kupa Neno s RTL-a - lik sve zna i da me zanima što pitala bih ga. Četiri zanimljive zbirke pjesama platila sam manje od cijene jednog Elitea ili Cosma. Na plaži čitam poeziju. Second hand.
Zašto ne?
Nesporazum?