„Centar novog života – upravo tako su vladajući nazvali kontejnersko naselje u Petrinji. Mišljenja sam da su svim stradalnicima potresa ovim nazivom odlijepili šamarčinu u lice. Kako kontejneri mogu biti 'centar novog života'“, opis je jedne od fotografija Daniela Pavlića. On je mjesecima nakon razornog potresa, koji je prije dvije godine pogodio Baniju, svakodnevno obilazio tamošnja sela, pomagao ljudima i, ponekad, objektivom svoga fotoaparata bilježio prizore koji su ga potresli. Na obljetnicu potresa koji je potpuno izmijenio živote velikog broja stanovnika Banije, Pavlić će 22 svoje fotografije predstaviti na izložbi „Potresne kronike“. 

Izložba će se otvoriti u četvrtak, 29. prosinca, u Novinarskom domu u Zagrebu, a zanimljivo je kako za njeno ugošćavanje kulturne ustanove na Baniji nimalo nisu zainteresirane. Naime, niti u Sisku, niti u Petrinji, javnost nije imala priliku vidjeti Pavlićeve fotografije, što može iznenaditi samo neupućene u hrvatsku političku stvarnost. Iako same fotografije nisu nimalo provokativne, jer one tek nijemo bilježe banijsku realnost, potpisi pod fotografije iznimno su kritični prema procesu obnove i načinu na koji se odgovorni nose prema tom procesu, odnosno prema stradalim ljudima. Sam Pavlić, koji je neke od svojih banijskih priča, objavio i na Lupigi, u razgovoru će nam reći kako time nije nimalo iznenađen, jer od lokalne zajednice on već dugo ne očekuje baš ništa. 

EUROPSKA UNIJA – 21. STOLJEĆE: Život bez kapi vode

BANIJSKI CRVENI TEPIH: Kućni broj bez kuće

„Do sad sam fotografije izložio samo u Rijeci i Umagu, a na Baniji za njih očito nema interesa. Tako da ću nakon Maribora, u kojem bi izložba trebala gostovati sljedeći mjesec, završiti tu priču, a izložene fotografije poklonit ću ljudima s fotografija, onima koji su ostali živi“, kaže nam Pavlić.

"Crvene naljepnice" (FOTO: Daniel Pavlić)

Jedna od fotografija koje će biti izložene u Zagrebu, nastala je 2. siječnja 2021. godine, garnirana je sljedećim potpisom: „Potres na Baniji otkrio je mnogo čega, pa i to da je taj kraj zanemaren od strane države već tridesetak godina. Tokom dijeljenja humanitarne pomoći, imao sam priliku ući u oštećene kuće pa sam tako vidio i stanja pojedinih kućanstava. Opće siromaštvo, te neulaganje u kuće posljedica su nezaposlenosti. Većina domaćinstava su socijalni slučajevi. Boraveći tako u jednoj drvenoj kući u selu Golubovac Divuški zadesilo me podrhtavanje tla. Ispred mene na zidu je visio suvenir tanjurić nekog jadranskog gradića i slika Isusa. U jednom momentu je tanjurić pao sa zida, te je nastala na očigled pukotina. Nisam istrčao van nego sam ugledao fotografiju koja mi vjerno opisuje stanje ove regije gdje je doslovno i Bog rekao laku noć!“

Inače, Daniel Pavlić živi u Hrvatskoj Kostajnici gdje već godinama pokušava kulturno i društveno revitalizirati taj gradić na obali Une u kojem je svake godine sve manje i manje ljudi. Pokretač je KAOS-a (Kostajničke alternativne scene) i EKS-a (Ekološko-kulturne scene), te organizator Press Film Festivala i Smaragdnog Eco Film Festivala (SEFF) koji su se godinama održavali u Hrvatskoj Kostajnici.

"Kulise lošeg domaćeg filma" (FOTO: Daniel Pavlić)

Autor je nekoliko kratkih filmova, među ostalim i filma „Poštovana predsjednice“ u kojem je još godinu prije potresa upozoravao na loše stanje banijskog kraja. 

POŠTOVANA PREDSJEDNICE: „Radilo se i živjelo se, a sad se više nit' radi, nit' živi. Preživljava se i svi pomalo umiremo“

Prvih godinu dana od potresa, Pavlić, kojeg kao malo koga krasi neizmjerna ljubav prema svom rodnom kraju i duboka nepomirljivost s poraznom činjenicom da taj kraj polako, ali sigurno umire, intenzivno je bilježio svoje impresije s terena u neku vrstu dnevnika kojeg je kasnije uobličio u knjigu koja nosi isto ime kao i izložba - „Potresne kronike“. 

Knjiga je nedavno doživjela dotisak, te će i on u četvrtak biti predstavljen u Novinarskom domu. Tisak tog izdanja realiziran je u okviru programa „Banija se budi“ Zaklade SOLIDARNA i Srpskog narodnog vijeća, uz financijsku podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. 

O knjizi, ali i izložbi, likovna kritičarka i kustosica, Maja Briski, zapisat će ovo: „Stilskim čistuncima zasigurno neće odgovarati Pavlićevo neprestano balansiranje između informativnog, žurnalističkog opisivanja stanja, ljudi i događaja, insertiranih esejističkih pasaža i kolokvijalnih, autentičnih uličnih monologa i dijaloga kojima knjizi utiskuje lokalni pečat. No takve su mu i fotografije na kojima se smjenjuju ruševine uznemirujućeg izgleda, krhotine nečijih bivših domova, tvrdoglavi individualni pokušaji njihove obnove, dirljivi portreti stanovnika čiji su dani već odbrojeni ili vizualne skice bojažljivih dječjih pogleda u nepoznato. Tragedija poput potresa ima toliko svojih raznolikih pojavnosti koliko i načina kojima ih Daniel Pavlić nastoji otrgnuti od neizbježnog zaborava…“

"Tragedistan" (FOTO: Daniel Pavlić)

U Novinarskom domu također će biti prikazan kratki film redateljice Katarine Lukec, koja je na proljeće 2021. godine s Pavlićem provela jedan dan na terenu i sve zabilježila svojom kamerom. 

„Ne mogu reći da ja osobno nisam doživio traumu zbog potresa, ma koliko god se ponašao sabrano tragovi su još uvijek tu negdje. Te fotografije su sada arhiv, vizualno svjedočanstvo jedne katastrofe koja je osim velike materijalne štete napravila doslovno 'likvefakciju duša'“, primjećuje Pavlić. 

Kada ga pitamo što misli o obnovi, neće kriti razočarenje. 

„Prošle godine su počeli rušiti najteže oštećene kuće i ja sam očekivao da će ih ove godine početi graditi. Međutim, to se ne događa. Za to vrijeme puno ljudi koji su smješteni u kontejnere pomrlo je. Govorim o onima koje sam upoznao pomažući im, ljudima koje sam fotografirao. Gotovo polovice njih više nema“, rezignirano će Pavlić.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Daniel Pavlić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"