ZBIGNIEW HERBERT

Pjesnik otpora koji je povijesti gledao u oči

ritn by: Đurđica Čilić | 20.09.2018.
ZBIGNIEW HERBERT: Pjesnik otpora koji je povijesti gledao u oči
Petrificirane su već kvalifikacije Herberta kao pjesnika povijesti, ironije, svjedočanstva, pjesnika koji je najveći moralni autoritet u poljskoj poeziji druge polovice 20. stoljeća. U sjeni tih epiteta, koji uostalom nisu netočni, živi pjesnik trpljenja, skepse i empatije. I pjesnik otpora. U dvjema njegovim antologijskim, paradigmatskim pjesmama što vam ih predstavljamo, na različite se načine govori o istom: krhkosti čovjeka i grubosti povijesti. Herbertov lirski subjekt nikad međutim nije nijemi svjedok jer mu je, kao i nama u stvarnom životu, dano da povijesti koja se pred njim odigrava, pogleda ravno u oči. Razlika između njegovog lirskog junaka i nas, ostalih, u tome je što Herbertov lirski subjekt uvijek podiže svoj dio tereta, pruža otpor, ne pristaje biti beznačajan, bez obzira na cijenu. I to nepristajanje ga čini lirskim junakom. Ukratko: junakom.

Zbigniew Herbert (1924. -1998.) pjesnik je, dramski pisac i esejist, jedan od najpoznatijih i najprevođenijih poljskih autora. Za sobom je ostavio desetak pjesničkih zbirki, drame te eseje koji čine jedan od najvažnijih segmenata evropske esejistike novijeg vremena.

Petrificirane su već kvalifikacije Herberta kao pjesnika povijesti, ironije, svjedočanstva, pjesnika koji je najveći moralni autoritet u poljskoj poeziji druge polovice 20. stoljeća. U sjeni tih epiteta, koji uostalom nisu netočni, živi pjesnik trpljenja, skepse i empatije. I pjesnik otpora.

U dvjema njegovim antologijskim, paradigmatskim pjesmama što vam ih predstavljamo, na različite se načine govori o istom: krhkosti čovjeka i grubosti povijesti. Herbertov lirski subjekt nikad međutim nije nijemi svjedok jer mu je, kao i nama u stvarnom životu, dano da povijesti koja se pred njim odigrava, pogleda ravno u oči. Razlika između njegovog lirskog junaka i nas, ostalih, u tome je što Herbertov lirski subjekt uvijek podiže svoj dio tereta, pruža otpor, ne pristaje biti beznačajan, bez obzira na cijenu. I to nepristajanje ga čini lirskim junakom. Ukratko: junakom.

 Zbigniew Herbert (ILUSTRACIJA: Lupiga.Com)

 

RAPORT IZ OPKOLJENOG GRADA

Prestar sam da nosim oružje i borim se poput drugih —

velikodušno mi je dodijeljena inferiorna uloga kroničara
bilježim – ne znamo za koga – povijest opsade

moram biti precizan ali ne znam kad je počeo napad
prije dvjesto godina u prosincu rujnu možda jučer u zoru
ovdje svi boluju od gubitka osjećaja za vrijeme

ostalo nam je samo mjesto privrženost mjestu
još držimo ruševine svetišta aveti vrtova i kuća
ako izgubimo ruševine neće ostati ništa

pišem onako kako znam u ritmu beskonačnih tjedana
ponedjeljak: skladišta prazna platna valuta postao je štakor
utorak: gradonačelnik ubijen počinitelji nepoznati
srijeda: pregovori o primirju neprijatelj uhapsio izaslanike

ne znamo mjesto njihova boravka dakle mjesto torture
četvrtak: nakon burne sjednice većinom je glasova odbačen
zahtjev trgovaca začinima za bezuvjetnom kapitulacijom
petak: početak kuge subota: počinio je samoubojstvo

N. N. nesalomljivi branitelj nedjelja: nema vode odbili smo
napad kod istočnih vrata zvanih Vrata Saveza

znam monotono je sve to nikoga neće ganuti

izbjegavam komentare emocije držim pod kontrolom pišem o činjenicama
navodno se samo njih cijeni na stranim tržištima
ali s određenim ponosom želim obavijestiti svijet
da smo zahvaljujući ratu odgojili novu vrstu djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja
na javi i u snu maštaju o juhi kruhu i kosti
baš kao psi i mačke

navečer lutam po rubovima Grada
duž granica naše nesigurne slobode
odozgo gledam na gomilu vojske njihova svjetla
slušam buku bubnjeva barbarskih urlika
uistinu je nepojmljivo da se Grad još uvijek brani

opsada traje dugo neprijatelji se moraju mijenjati
ne vezuje ih ništa osim želja za našim uništenjem
Goti Tatari Šveđani Carski odredi pukovnije Isusova Preobraženja
tko će ih pobrojati
boje zastava mijenjaju se kao šuma na obzoru
od nježne ptičje žute u proljeće preko zelene crvene do zimske crne

navečer oslobođen činjenica mogu razmišljati
o stvarima davnim dalekim na primjer o našim
saveznicima na drugoj obali mora znam da iskreno suosjećaju
šalju brašno vreće nade mast i dobre savjete
ni ne znaju da su nas izdali njihovi očevi
naši bivši prijatelji iz doba druge Apokalipse
sinovi su bez grijeha zaslužuju zahvalnost dakle zahvalni smo 

nisu preživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je dodirnula nesreća uvijek su usamljeni
branitelji Dalaj lame Kurdi afganistanski gorštaci

sad dok pišem ove riječi zagovornici pomirbe
stekli su određenu prevagu nad strankom nesalomljivih
uobičajeno kolebanje raspoloženja sudbine se još uvijek važu

groblja rastu opada broj branitelja
ali obrana traje i trajat će do kraja

i ako Grad padne a spasi se jedan
on će nositi Grad u sebi putovima progonstva
on će biti Grad

gledamo u lice gladi lice vatre lice smrti
najgore od svih – lice izdaje 

i samo su naši snovi ostali nepokoreni

Herbertov lirski subjekt uvijek podiže svoj dio tereta, ne pristaje biti beznačajan, bez obzira na cijenu (FOTO: Michał Kapitaniak) 

PORUKA GOSPODINA COGITA

Idi kamo su pošli oni do mračnoga ruba
po zlatno runo ništavila tvoju posljednju nagradu

idi uspravan među onima koji su na koljenima
među leđima okrenutima i srušenima u prašinu

nisi spašen da bi živio
imaš malo vremena moraš svjedočiti

budi hrabar kad razum iznevjeri budi hrabar
u konačnom obračunu samo to se broji

a Bijes tvoj nemoćni neka bude kao more
svaki put kad začuješ glas poniženih i pretučenih

neka te ne napušta tvoj brat Prezir
prema špijunima krvnicima kukavicama – oni pobjeđuju
doći će na tvoj pogreb i s olakšanjem ubaciti grumen
a potkornjak će zapisati tvoj uljepšani životopis

i ne opraštaj zaista nije na tebi
da opraštaš u ime onih koji su izdani u svitanje

čuvaj se ipak nepotrebna ponosa
promatraj u ogledalu svoje klaunovsko lice
ponavljaj: pozvan sam – zar nije bilo boljih?

čuvaj se oholosti srca voli jutarnji izvor
pticu neznana imena zimski hrast
svjetlost na zidu sjaj neba
njima nije potreban tvoj topli dah
postoje da bi rekli: nitko te neće utješiti

bdij - kad svjetlo na planini da znak - ustani i idi
sve dok krv u grudima okreće tvoju tamnu zvijezdu

ponavljaj stare ljudske zakletve bajke i legende
jer ćeš tako osvojiti dobro koje nećeš osvojiti
ponavljaj velike riječi ponavljaj uporno
poput onih koji su išli kroz pustinju i nestajali u pijesku

nagradit će te onim što imaju pri ruci
bičem smijeha ubojstvom na smetlištu

idi jer samo ćeš tako biti primljen među hladne lubanje
među svoje pretke: Gilgameša Hektora Rolanda
branitelje kraljevstva bez kraja i grada pepela

Budi vjeran Idi 

(priredila i prevela Đurđica Čilić)

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: barnesandnoble.com


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

    12.03.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Oni koji odbijaju nositi maske

  2. OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

    26.02.2019.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: “Zauzeto Knin”

  3. EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

    30.01.2019.

    Viktor Ivančić

    EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije