Reakcija feministkinja na seksualno uznemiravanje ročnica

Dok se užurbano priprema veliki vojni mimohod u povodu 30. obljetnice „Oluje“, Ministarstvo obrane moralo je reagirati na slučaj seksualnog uznemiravanja unutar Hrvatske vojske. Kako su prije nekoliko dana mediji kratko izvijestili, dočasnik HV-a udaljen je iz službe nakon što je prijavljen da je početkom srpnja seksualno uznemiravao dvije ročnice u vojarni 123. brigade HV-a u Požegi. Događaj je potvrdilo i samo Ministarstvo obrane, a dočasnik je nakon ispitivanja udaljen iz službe te je prijavljen stegovnom sudu, uz podnošenje optužnog prijedloga.
Tim povodom reagirale su Antiratne feministkinje, koju je osnovala grupa žena prvenstveno s ciljem borbe protiv rata i militarizacije društva, ali i nacionalizma, seksizma, ageizma i svih oblika nasilja, diskriminacije i isključivosti.
„Mi, Antiratne feministkinje izražavamo solidarnost sa ročnicama Hrvatske vojske koje su doživjele i prijavile seksualno nasilje u vojarni 123. brigade HV-a u Požegi, kao i sa svim drugima koje su doživjele ovakvo nasilje. Studije seksualnog uznemiravanja pokazuju da je seksualno nasilje nad ženama znatno češće u vojsci nego u civilnom okruženju. Također, u zemljama koje vode evidenciju o ovakvim slučajevima, pokazuje se da stopa seksualnog nasilja u vojnim redovima i institucijama u posljednjem desetljeću značajno raste. Taj porast se, između ostaloga, pripisuje povećanoj svijesti o neprihvatljivosti seksualnog nasilja što rezultira porastom prijava, ali i otvaranja starih slučajeva“, poručuju Antiratne feministkinje.
Pojašnjavaju kako studije pokazuju i da su rizici za ovakve slučajeve viši u vojnom okruženju, s obzirom na izoliranu prirodu smještaja, mladu dob vojnog osoblja te manjinski status žena i nerazmjeran broj muškaraca na visokim položajima, ali i na, kako kažu, nagrađivanje tradicionalnih patrijarhalnih vrijednosti i ponašanja u vojnom okviru.
„U jeku opće militarizacije društva, kao feministkinje upozoravamo da je militarizacija jedan od mehanizama koji etabliraju patrijarhalnu moć, a feministička teorija razotkriva kako militarističke strukture, (vojne snage, naoružanje…) proizvode ideologiju provođenja različitih projekata moći - ekonomsku (kapitalističku) eksploataciju, imperijalističku dominaciju i nacionalističke državotvorne i ratne projekte“, stoji u njihovom priopćenju povodom događaja u požeškoj vojarni.
Antiratne feministkinje podsjećaju i na istraživanje koje su 2021. godine proveli Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), MORH i MUP. U tom su istraživanju, naime, sudjelovale ročnice i ročnici koji rade i usavršavaju se u oružanim snagama, a pokazalo se da je trećina ispitanih bila izložena nekom obliku diskriminacije, s time da su žene bile izložene značajno više, pogotovo u slučajevima seksualnog uznemiravanja i raznih oblika nasilja. Ispostavilo se i da manje od 11 posto njih uopće prijavljuje takvo ponašanje, što su anketirane ročnice i ročnici opravdali svojim nepovjerenjem u sustav.
„Rodni odnosi u vojsci su upravo onakvi kakve preferira patrijarhalno ustrojstvo - vodstvo, autoritet, agresija, opresivna hijerarhija u kojoj su žene izdvojene i podređene muškarcima. Mušku hijerarhiju simbolizira i utjelovljuje sustav vojnih činova koji je 'kičma' patrijarhalnog društva i model njegovih institucija“, nadalje navode Antiratne feministkinje, podcrtavajući da je isto istraživanje utvrdilo kako je u MORH-u i HV-u samo 13 posto zaposlenih žena, te da u Hrvatskoj žena gotovo da i nema na visokim vojnim položajima, jer HV ima samo jednu generalicu, a i ona je taj čin dobila prije deset godina
Upozoravaju i na dosadašnja iskustva, kako u Hrvatskoj, tako i u brojnim drugim državama, koja ukazuju na to da se ovakvi oblici nasilja, pogotovo seksualnog, često zataškavaju, kao i da se događa zamrzavanje postupaka u internim procedurama. Također, ističu i da unatoč učestalim slučajevima seksualnog nasilja nema niti jedne presudu u korist tužiteljica.
„Stoga od nadležnih institucija zahtijevamo jasnu osudu i hitro procesuiranje svakog čina seksualnog nasilja u vojsci, pojačani rad na osvještavanju rasprostranjenosti seksualnog nasilja društvu i u vojnim strukturama, transparentne definicije i procedure vezane za seksualne prijestupe, obuku kroz programe prevencije, izvještavanje o praćenju istraga i procesa, kao i sprečavanje svih negativnih posljedica za sve koji prijave zlostavljanje. Apeliramo i na medije da ne pokleknu pred prevladavajućim militantnim 'duhom' koji tendira zataškavanju svih posljedica koje proizvodi, uključujući i seksualno nasilje nad ženama“, zaključuju Antiratne feministkinje.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Nevezano na slucaj o kome je rijec u clanku, mislim da zene ne bi trebale ulaziti u vojne strukture profesionalnih vojnih snaga organiziranih po zapadnom sistemu. Pogotovo ne u borbene trupe. Iako ima zena koje su jednako dobri vojnici kao i muskarci to su izuzeci. U prosjeku su zene psihicki i fizicki manje pogodan materijal da od njega drilom, sto je forma dresure, dobijete efikasne vojnike. Sami profesionalni vojnici su uglavnom tip muskaraca koji ne cita poeziju niti je zainteresiran za odlazak na koncerte a kako ce zene uvijek bit izrazita manjina u njihovim redovima onda ce slucajevi seksualnog uznemiravanja prije bit pravilo nego izuzetak...