Je li moguće da opet najavljujemo?
Moram primijetiti, a mislim kako se isto događa i vama, da Lupiga svako malo najavljuje nešto novo. Ovaj put vam se javljamo kako bi vam predstavili i upozorili vas da obratite pažnju na našu novu kolumnisticu. Zanimljivo je kako nam ona dolazi sa nehrvatskog govornog područja, točnije iz Nizozemske, ali piše na odličnom hrvatskom jeziku! Više o svemu pronađite u
Prometno je na Lupigi zadnjih par tjedana. Neprestano se događa nešto novo i dolaze nam novi ljudi. Ovaj put riječ je o novoj kolumnistici koja će biti dobro pojačanje našim malobrojnim kolumnisticama (trenutno pet neaktivnih i jedna aktivna). Ina, kako se zove osoba koju vam predstavljamo, rođena je u Nizozemskoj, stoga je pravo čudo njeno poznavanje našega jezika, što i sami možete provjeriti čitajući njenu prvu kolumnu "Prokleti zlatni zapad"! Red je da kažemo dvije, tri riječi o samoj Ini!
Tog 29. travnja (godinu vam nećemo reći) otac naše nove kolumnistice počastio je tortom osoblje jedne roterdamske bolnice, a njena majka već je počela planirati kako će svojoj kćerki plesti kikice. Otac je dobro prošao, dok je majka sa svojim željama malo pričekala, jer Ina je prve tri godine bila ćelava i kako svjedoče fotografije iz tog doba, više ličila na konzumenta plavih, negoli rozih pelena. Dalje priča kako je prvih nekoliko razreda osnovne škole bila povučena, jer je kao jedna od rijetkih bijelkinja, od lokalne školske mafije bila prva na redu za primanje macola i inih čvoka. Od nesretnog "primatelja" čvoka i macola Ina je izrasla u tajnicu jedne nizozemske informatičke tvrtke. Zbog "karaktera" tog posla mnogo vremena provodi surfajući i tako je jedan dan dosurfala i do Lupige. Kaže, kako je to bila ljubav na prvi pogled. Nedavno nas je počastila atraktivnim putopisom, a od danas će to činiti i sa kolumnama, nadamo se redovito.
Ina sretno!
Tog 29. travnja (godinu vam nećemo reći) otac naše nove kolumnistice počastio je tortom osoblje jedne roterdamske bolnice, a njena majka već je počela planirati kako će svojoj kćerki plesti kikice. Otac je dobro prošao, dok je majka sa svojim željama malo pričekala, jer Ina je prve tri godine bila ćelava i kako svjedoče fotografije iz tog doba, više ličila na konzumenta plavih, negoli rozih pelena. Dalje priča kako je prvih nekoliko razreda osnovne škole bila povučena, jer je kao jedna od rijetkih bijelkinja, od lokalne školske mafije bila prva na redu za primanje macola i inih čvoka. Od nesretnog "primatelja" čvoka i macola Ina je izrasla u tajnicu jedne nizozemske informatičke tvrtke. Zbog "karaktera" tog posla mnogo vremena provodi surfajući i tako je jedan dan dosurfala i do Lupige. Kaže, kako je to bila ljubav na prvi pogled. Nedavno nas je počastila atraktivnim putopisom, a od danas će to činiti i sa kolumnama, nadamo se redovito.
Ina sretno!
Reci to Ini!