Cilj je bio 2.110 eura, a prikupili su čak 6.531 euro. Naime, Mreži antifašistkinja Zagreba (MAZ) traženi novčani iznos bio je potreban kako bi platili sudske troškove u pravnom postupku koji je protiv njih pokrenuo i dobio bivši rektor zagrebačkog Sveučilišta, Damir Boras. Sada kada je u kampanji, nakon sjajne reakcije njihovih čitatelja, nastao značajan višak, u MAZ-u su se dosjetili plemenite ideje koju su u petak predstavili u zagrebačkom Spunku. Radi se o novoformiranom fondu nazvanom „Crvena pomoć za nezavisne medije“, prvom ovakve vrste u Hrvatskoj, u koji će se distribuirati prikupljeni višak eura te iskoristiti kao pomoć domaćim nezavisnim medijima koji se nađu u takvim problemima. 

Početni „kapital“ je 4.700 eura, jer je na onaj višak od 4.221 euro MAZ dodao još 479 eura. Potez je to kojim su iz MAZ-a odlučili stati rame uz rame s neprofitnim medijima koji se nađu u situaciji da sami moraju platiti cijeli iznos sudskih troškova, kao što se to dogodilo njima. Podsjetimo, Boras je MAZ tužio nakon što je na njihovom internetskom portalu objavljen tekst pod naslovom “Propadanje rektorovog protektorata“, na koji je Boras poslao demantij, a u MAZ-u su uz demantij objavili i urednički uvod te su stavili svoj naslov demantija. Upravo zbog te dvije greške u zakonskoj proceduri objavi demantija, Boras ih je tužio, a više o tom slučaju možete pronaći na ovom linku. 

O tome kako se rodila ideja o „Crvenoj pomoći za nezavisne medije“ te koji su uvjeti korištenja fonda, razgovarali smo sa Lelom Vujanić, članicom MAZ-a i nekadašnjom urednicom njihovog portala. Vujanić trenutačno radi na „Project Oasis“, istraživanju nezavisnih digitalnih medija u Europi, gdje je zadužena za Centralnu i Istočnu Europu.

"Znale smo da organizacija ima podršku, uostalom samo na Trnjanske kresove dolazi par tisuća ljudi svake godine, ali vjerujem da nas je sve iznenadila činjenica da smo ovako brzo skupile potreban iznos" - Lela Vujanić (FOTO: Aleš Suk)

Za početak, zašto ste ovaj fond nazvali „Crvena pomoć za nezavisne medije“?

- S nazivom smo se htjele dodatno situirati unutar političke tradicije, ljevičarske i antifašističke, unutar koje MAZ djeluje. „Rote Hilfe“ ili „Red Aid“, postojala je od dvadesetih do tridesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj, kao dio inicijative Komunističke partije Njemačke, odnosno Kominterne radi „pružanja pomoći svim zatvorenicima kapitalizma“. Vezano za suvremenost, nama u MAZ-u je oduvijek nekako bila ideja da gradimo svoje paralelne strukture, prostore i financije, koji ne ovise nužno o tematskim preokupacijama i interesima donatora, nego da imamo vlastite resurse koje možemo koristiti u redovnim i vanrednim okolnostima, odnosno vremenima krize. 

Jeste li očekivale ovako brz odziv javnosti na Vaš apel za pomoć oko sudskih troškova? 

- Znale smo da organizacija ima podršku, uostalom samo na Trnjanske kresove dolazi par tisuća ljudi svake godine. Ali vjerujem da nas je sve iznenadila činjenica da smo ovako brzo skupile potreban iznos i zapravo ga trostruko premašile, posebno uzevši u obzir galopirajuću inflaciju i visoke troškove života s kojima se svi bore. Odmah prilikom objave kampanje smo željele definirati kako ćemo upotrijebiti novac ukoliko skupimo više nego što nam je potrebno i tako se rodila ideja o Fondu, kao pomoći svima drugima koji se nađu u istoj situaciji poput nas. Tako da pretpostavljam kako je dio podrške došao zbog samog MAZ-a, a dio i zbog najave osnivanja Fonda. Dobile smo dvjestotinjak – što individualnih što organizacijskih donacija – u iznosima od 10 do 500 €, tako da mi se čini kako stvar s ovim Fondom funkcionira prema onoj staroj „od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama“.

Iznos fonda, jasno, neće biti dovoljan za pomoć neovisnim medijima … 

- Volimo reći da je naš početni kapital možda mali, ali naša zajednička snaga je ogromna. Tužbe poput ove naše mogu doslovno uništiti male medije koji ne raspolažu s velikim sredstvima, da ne govorim o ubijanju bilo kakvog entuzijazma za daljnji rad. Nadam se da će Fond služiti kao drugarska ruka pomoći koja će osigurati da niti jedna neprofitni medij ne zatvori svoja vrata zbog zlonamjernih i neosnovanih tužbi koje podižu ekonomski i politički moćni kako bi iscrpljivali medijske organizacije i u konačnici ih onemogućavali u njihovom radu.

Koji je postupak odabira medija kao korisnika Vašeg fonda?

- Sredstva Fonda mogu se dodijeliti neprofitnim i nezavisnim medijima, kakav je i sam MAZ.hr, koji u svojem radu promiču društvo jednakosti i izazivaju dominantni političko-ekonomski model. Kada kažemo nezavisni i neprofitni, mislimo na medije koji su u vlasništvu svojih proizvođača bez obzira da li su ti proizvođači profesionalni novinari/ke, aktivisti/kinje ili obični građani/ke. To su, također, mediji koji su urednički nezavisni u odnosu na bilo koja vanjska tijela i subjekte, registrirani kao neprofitne organizacije, odnosno kao mediji u pripadajućem registru, neovisno o distribucijskoj platformi na kojoj objavljuju. Ono što je nama najbitnije jeste to da objavljuju sadržaj od javnog interesa iz bilo kojeg područja društvenog života, da u svom radu ne diskriminiraju niti jednu društveni skupinu, odnosno da promiču društvo jednakosti i jednakog pristupa temeljnim dobrima i uslugama. Također smo kao kriterij navele da pošteno plaćaju svoje suradnice. 

Koji troškovi nekog medija bi se mogli pokriti iz „Crvenog fonda“ ukoliko se nađu u sudskom sporu?

- Što se tiče korištenja sredstava ograničili smo ih na troškove u parničnim i kaznenim postupcima vođenih protiv nakladnika, glavnih urednica i novinarki, a koji se odnose na podmirenje izrečenih novčanih kazni u kaznenim postupcima i podmirenje sudskih pristojbi u postupcima pred sudovima.

Koji je prvi korak koji neki neprofitni medij, u takvom slučaju, treba napraviti?

- Nadamo se da vam Fond neće trebati, ali ako vas pritisne ruka moćnika, šaljite nam zahtjev na maz@maz.hr. Odluku donosi Skupština Mreže antifašistkinja Zagreba direktno demokratskom metodom unutar 15 dana od zaprimanja zahtjeva.

Kako biste ocijenili stanje neovisnih i neprofitnih medija? 

- Rekla bih da je stanje katastrofalno, ali to nije ograničeno samo na Hrvatsku. U nekim zemljama na području Europe novinari su još uvijek pritvarani ili prisiljeni raditi iz egzila. Čak i u onim zemljama koje se formalno ne smatraju autoritarnim režimima, poput npr. Hrvatske ili Portugala, situacija s financiranjem je takva da onemogućuje normalan rad redakcija i ostvarenje javnog interesa u medijima. Sve recentne analize, poput one koju je nedavno poduzeo novi International Fund for Public Interest Media upućuju da je postojeći poslovni model (koji se temeljio na oglašavanju) globalno propao i da su nam potrebni novi izvori i modeli financiranja medijske proizvodnje. I nema tu zapravo neke posebne dubioze ili noviteta, ono što nam treba je sektorski i strateški utemeljeno, dugoročno i stabilno nacionalno javno financiranje medija i novinarskog rada, a bez tematsko-projektnih usmjerenja i naloga. Nažalost, čini mi se da je za to potrebna posve nova politika koja bi u zamišljenoj budućnosti nosila reformu medija. Naime, mediji ne djeluju u nekom nepropusnom profesionalnom i objektivnom vakuumu, kako se to često može činiti na medijskim konferencijama, i bez politike koja prepoznaje što je to javni interes u medijima i stvara legislativni i financijski okvir podrške, ni situacija s nezavisnim medijima neće biti bolja nego što je sada.

Prema Vašem mišljenju, kako će na neovisne medije utjecati novi nacrt Zakona o medijima, ukoliko ga se osvoji u Parlamentu?

- Što se tiče nacrta Zakona o medijima nemam ništa novo dodati brojnim prigovorima koji su već upućeni, prvenstveno od strane HND-a. Osim niza problematičnih stavki vezanih za npr. obavezu otkrivanja izvora, mogućnost neobjavljivanja novinarskih priloga, novog para-tijela vijeća medijskih stručnjaka itd., ne vidim da se išta strukturno želi razriješiti vezano za financiranje medija. U dokumentu se predlažu neki novi modeli, istina, ali problemi pa onda ni rješenja nisu sistemski mišljeni već se čine kao skup ad hoc ideja koje neće osigurati javni interes u medijima niti održivost medijskog eko-sistema.

U konačnici, smatrate li da će ovakve inicijative i fondovi možda u budućnosti spriječiti političke pritiske i udare na medije? 

- Ne, mislim da apsolutno neće spriječiti političke pritiske, o čemu nekako u ovoj našoj mikro-perspektivi govori i reakcija Sveučilišta, koje, bez obzira na novu Upravu nije povuklo ranije pokrenute tužbe protiv medija. Hrvatska je inače neslavni rekorder, među prvima smo u Europi u zadnje dvije godine po tužbama pokrenutim protiv medija i novinara. Prema istraživanju HND-a, trenutačno je aktivno 945 tužbi protiv medija i novinara. Dakle, neće ih spriječiti, ali će nama omogućiti da imamo svoju paralelnu strukturu kao obranu od tih napada.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: MAZ