A bogati je su se uspizdili o Splitu u zadnje vrime. Ko god ne zna o čemu bi pisa, dovati se Splita. Zadnji tekst koji san pročitala na tu temu baš mi je diga tlak. I to najviše Zagrepčani pišu. Pazi, neko ko ne živi u Splitu mi tamo dođe laprdat o Splitu. Ma bogati. Nego, ajmo redom:

"Split nije više što je bio" - je, za razliku od Zagreba koji je osta netaknut ratom, tranzicijom, ekonomskom krizom, i ostalim pošastima. Ma, čoviče, kad dođeš u Zagreb, imaš osjećaj da je vrime stalo, eto. Ništa, ma ništa se u Zagrebu nije prominilo još od Bana Jelačića, moj sinko.

"U Splitu se slušaju narodnjaci" - šta se ne bi moglo reć za Zagreb i ostale gradove u Hrvatskoj i u regiji. Pa čoviče, zadnji put kad san bila u Zagrebu, iz neke birtije je tako trešta turbo folk da mi se na momenat učinilo da san....he he, u Splitu. No, šalu na stranu, stvarno Split nije centar svita, nego centar turbofolk hita, a sve je počelo još sa onin starin redikulon Dioklecijanon kad je stiga na obale Splita i, dirnut njegovon lipoton, zapiva iz dna duše "Ooooooj Splite grade na plavome moru, će da ti pevam do u ranu zoruuuuuu"

"Split ima kretenskog gradonačelnika" - je, a ja prošle godine išla pješke do Sinja na Veliku gospu i zavitovala se da ću prestat pušit ako nan Bog podari gradonačelnika ka šta je na primjer Bandić. Uajme kako zavidin Zagrepčanima na Bandiću, to se ne da opisat.

"Splićani su sami birali gradonačelnika" - ovo je istina, i jedva čekan kad će se stvari prominit pa gradonačelnika Splita više neće moć birat Splićani, nego vanzemaljci, ka šta su recimo vanzemaljci izabrali Bandića, a ne Zagrepčani, ka šta bi neki pritupi Splićanin u prvi momenat moga pomislit.

"Splićani samo skladaju patetične pjesmice o Dalmaciji, moru, suncu, palmama i brodovima a svaki dan se rađaju nove i nove klape" - je, i svi držimo Huljićev poster nad postejon. Dekretom smo zabranili slušanje rokenrola, đeza, hiphopa, i bilo čega šta nije izašlo sa splickog festivala. U osnovnin školama u splicko-dalmatinskoj županiji se prije početka nastave svira "Dalmatino povišću pritrujena", pri čemu sva dica moraju stat na noge sa rukon na srcu. Na kraju nastave se svira "Da te mogu pismom zvati", a za svako dite koje ne zna napamet tekst Mišine "Dalmacija u mom oku" organiziraju se dopunski satovi iz poznavanja lokal-patriotckog izričaja i glazbe.

"Torcidaši su banda huligana koja ne zna civilizirano navijati" - i ovo je živa istina. Pa svi znamo koliko puta su se Torcidaši vratiti sa puta razočarati i frustrirani jer im svaka tuča propadne zbog BBB-ovaca koji kategorički izbjegavaju rješavanje sukoba nasilnim putem. Jebenli in njihov pacifizam, di su tu navijačka strast i zanos?

Sad pitanje - zašto se ono, što se događa u svim gradovima Lipe naše, i u ciloj regiji, ipak Splitu najviše pribotunaje? Pa, zato, šta se od NAJBOLJIH uvik više i očekuje.

A sad me skužajte, moran ić leć na lažinu, na uši stavit slušalice, uzdisat na "Dalmatinaaaac saaaam" i mavat galebovima.

Marčelina