„SLUČAJ SINKOPA“
„SLUČAJ SINKOPA“: I Horvatinčići su pali na tjeme

I Horvatinčići su pali na tjeme

ritn by: Nataša Škaričić | 19.10.2017.
„SLUČAJ SINKOPA“: I Horvatinčići su pali na tjeme
Kažeš li da mu se zavrtilo u glavi, objasnio je efektnom analogijom anonimni xy liječnik nekom odvjetniku, dobit ćeš sudačku nogu u dupe, ali formuliraš li tu tezu samo malo znanstvenije, u “dobio je vertigo”, već si napisao Hitchcockov klasik. I stvarno zagrizli su do Balčaka. Sutkinja koja inače ne razumije čemu služi HTV-ov mikrofon i zašto će svoj snimani glas čuti tek kasnije, u Dnevniku, našla se toliko „očarana“ dijagnozom sinkope, da se trenutačno zatekla u svijetu neurona, vertebralnih dinamičkih segmenata, abortivnih paroksizama visokih i oštrih valova i ostalih omamljujućih izraza koji iz zatvora izvlače pouzdanije od davno prevaziđene turpije. Što bi bilo da se „ugledni poduzetnik“ bez došaptavanja dosjetio i izjavio da je u ključnom trenutku pao u nesvijest, bez medicinskog preseravanja? Možda bi sutkinja tada pozvala drugog vještaka i pitala ga je li moguće da je Horvatinčić istodobno bio u nesvijesti i uvidio da upravljački sustav ne radi.

Šibenska sutkinja Maja Šupe prošli je petak oslobodila krivnje Tomislava Horvatinčića za pomorsku nesreću u kojoj je 2011. godine stradao talijanski bračni par Salpietro. Kad je kontroverznom hrvatskom poduzetniku – inače tako mediji nazivaju i svakog kriminalca koji drži do sebe i do njih – po tko zna koji put svanulo, tad se većini smrklo od spoznaje gdje živimo i što nas sve više ne može iznenaditi. 

“Sud je prihvatio i onaj dio obrane da su tog dana na moru bili dobri uvjeti na plovidbu, da nije bilo nikakve gustoće prometa, da je krećući se otvorenim morem razvio brzinu od oko 26 čvorova, dakle glisirajući svojim plovilom, da je vidljivost bila dobra i da je on primijetio jedrilicu oštećenih te da kao iskusni, dugogodišnji pomorac ni u kom slučaju nije doveo u pitanje činjenicu da će se s navedenom jedrilicom mimoići, a upravo nedostatak njegove reakcije, odnosno nepoduzimanje nikakvog manevra u zadnjoj fazi mimoilaženja na udaljenosti od nekih 250 do 300 metara daje u prilog činjenici da je na kratko bio bez svijesti“, kazala je sutkinja. Istaknula je i da je takav zaključak izveden nakon opsežnog medicinskog i psihijatrijskog vještačenja i saslušanja svjedoka, te da Horvatinčić u tzv. stanju sinkope nije mogao vladati svojim postupanjem ni svojom voljom, jer je bio u nesvijesti. 

Sutkinja je, da prevedemo, zaključila da je dvostruko ubojstvo potpuno ispravnim gliserom na otvorenom moru, bez pomorske gužve, oblačića i daška vjetra, uz ubrojivog i obučenog vozača koji gleda ravno u svoje žrtve i svejedno ne skreće da ih ne bi prepolovio, toliko apsurdno, da se sigurno dogodilo nešto što je neškolovanom oku nevidljivo. Laik bi možda olako zaključio da je Horvatinčić bahati multifunkcionalni idiot koji treba ići u zatvor, ali to nije moguće, jer nitko nije baš toliki idiot, naročito ne Horvatinčić. 

Spasonosno rješenje ponudila je obrana, potpuno promijenivši prvu priču o zatajenju kontrolnih komandi na gliseru u tezu da se vozač u minutama koje ga inkriminiraju našao u “stanju sinkope”. Ne treba ni sekunde sumnjati da je novu obranu dizajnirao neki medicinski stručnjak, ne samo zato što to kontroverznom poduzetniku nije bilo ni u primisli u prvoj njegovoj verziji tragedije, ni zato što sigurno nikad nije čuo za stanje sinkope, već najviše zato što nitko drugi na ovome svijetu ne zna kakav zapletaj mozga kod sudaca i medicinskih laika općenito, izazivaju sofisticirane dijagnoze i kontradiktorna medicinska vještačenja koja se tu mogu izvesti. 

Medicinski leksikon
Knjiga puna "oslobađajućih presuda" (FOTO: alicexx7)

Kažeš li da mu se zavrtilo u glavi, objasnio je efektnom analogijom anonimni xy liječnik nekom odvjetniku, dobit ćeš sudačku nogu u dupe, ali formuliraš li tu tezu samo malo znanstvenije, u “dobio je vertigo”, već si napisao Hitchcockov klasik. I stvarno, u ovom slučaju, zagrizli su do Balčaka. Sutkinja Šupe, koja inače ne razumije čemu služi HTV-ov mikrofon i zašto će svoj snimani glas čuti tek kasnije, u središnjem Dnevniku, našla se toliko „očarana“ dijagnozom sinkope, da se trenutačno našla se u svijetu neurona, vertebralnih dinamičkih segmenata, abortivnih paroksizama visokih i oštrih valova i ostalih omamljujućih izraza koji iz zatvora izvlače pouzdanije od davno prevaziđene turpije. 

Sudeći prema medijskim izvještajima, ona je potom konzultirala ugledne medicinske vještake, tražeći da joj objasne kako stojimo s tim stanjem sinkope i oni su joj – da ne povjeruješ – potvrdili da je stanje moguće, a pride još i našli medicinske razloge zbog kojih je to baš kod Horvatinčića moguće. Nije trudan, nije gladan, nije neveseo, ali ima deformiranu vratnu kralježnicu, kao otprilike četvrtina ukupnog stanovništva Hrvatske, a najmanje polovica stanovništva njegove dobi. Ne znamo tko je koga usmjerio na dokazivanje da je moguće da čovjek padne u nesvijest, umjesto na pitanje je li dokazivo da je pao, ali je nesporno da su vještaci sami mogli kazati da o tome ne mogu reći nijednu relevantnu činjenicu, ali nisu. Mudri kao što obično jesu, oni čak nisu rekli ništa netočno, nego su samo išli na ruku onima koji su osmislili ovu jezu. 

Usput budi rečeno, naši medicinski sudski vještaci prolaze točno 20 sati školske obuke za licencu koja im omogućava da odlučuju o ljudskim sudbinama. Dva-de-set. Manje, dakle, nego što je Horvatinčić prošao da bi dobio razne vozačke dozvole s kojima je dosad usmrtio četiri osobe, a kad se njihovi sati obuke zbroje dobiješ najmanje 50 sati efikasnog treninga za serijskog prometnog ubojicu. U redovnom stanju, 20 sati tečaja najčešće završava stručnošću za beskonačno odugovlačenje sudskih postupaka i spašavanje kontroverznih članova društva preko latinskih izraza iz medicinskih enciklopedija. Da nije tako i da ti ljudi nemaju takve posebne vještine, privremeni mentalni nestanak osobe s broda mogla bi vještačiti i osoba s online tečajem šamanizma. 

Liječnicima je oduvijek mnogo toga dozvoljeno u sudnicama, uključivši to da priznaju da medicina nije matematika i da su moguća kreativna tumačenja na razini teorija zavjera, nad kojima se inače gnušaju. Na primjer, Ministarstvo zdravstva je svojedobno našlo da je najslavnijih hrvatski ginekolog Asim Kurjak ukradenim jajnim stanicama oplodio svoje pacijentice, pa je Državno odvjetništvo radi toga podnijelo kaznenu prijavu i konačno izvelo jednog od najmoćnijih liječnika pred sud. Sud je u postupku pitao slične ovakve vještake koji su pomogli Horvatinčiću - neki su i poslovno povezani s Kurajkom - je li moguće da žena ranije bezuspješno liječena od neplodnosti, k tome u postmenopauzi, u pedeset i prvoj godini života, spontano ostane u drugom stanju i je li isto to moguće u slučaju žene bez jajnika. Vještaci su odgovorili da je jedno i drugo “teoretski moguće” i Kurjak je oslobođen, unatoč zdravom razumu i ranijem mišljenju stručnjaka iz najvišeg tijela izvršne vlasti. 

Tomislav Horvatinčić
Nije trudan, nije gladan, nije neveseo, ali ima deformiranu vratnu kralježnicu, kao otprilike četvrtina ukupnog stanovništva Hrvatske (FOTO: Hina/ik)

U jednom se jezivom slučaju medicinske pogreške koja je završila teškim invaliditetom djeteta i sudskim postupkom, medicinska vještakinja nakon puno godina sjetila da dijete zapravo boluje od rijetkog sindroma koji ona nikada nije vidjela i to je bilo dovoljno da spor uđe u osmu godinu agonije za žrtve. I tako dalje, primjera je bezbroj i svi su jednako zastrašujući dokaz da medicina katkada služi nižim interesima. Perfidno sročeno pitanje suca koje dođe na volej perfidnom medicinskom vještaku, spašava svakog koga se naše pravosuđe namjeri spasiti osim, naravno, samog pravosuđa koje je odavno mrtvije od nesretnih Talijana. 

Što bi bilo da se kontroverzni poduzetnik bez prethodnog došaptavanja dosjetio i izjavio da je u ključnom trenutku pao u nesvijest, bez medicinskog preseravanja sa stanjem sinkope? Zbog te sitne jezične promjene, medicinska forenzika bi možda pala na zdravorazumske grane i svela istragu na pitanje ima li Horvatinčić dokaza da se to dogodilo, umjesto na postojanje mogućnosti “stanja sinkope”. Možda bi usporedili prvi iskaz u kojemu Horvatinčić kaže da je “Upravljački sustav broda otkazao iz kojeg razloga u trenutku nesreće nisam njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu. Uvidjevši da upravljački sustav ne funkcionira, svim sam snagama pokušao osobe s jedrilice upozoriti da ne kontroliram brod i da nemam mogućnosti spriječiti opasnost koja je nastala. Na žalost, moji pokušaji nisu pomogli u sprječavanju ovog tragičnog sudara”, s drugim gdje kaže da je bio u “stanju sinkope”, pa poručili njemu i njegovim savjetnicima da malo ohlade sa znanstvenom imaginacijom i još jednom razmotre opciju dobre stare turpije. 

Možda bi uporna sutkinja Šupe tada pozvala drugog medicinskog vještaka i pitala ga je li moguće da je Horvatinčić istodobno bio u nesvijesti i uvidio da brodski upravljački sustav ne funkcionira, te svim snagama pokušavao osobe s jedrilice upozoriti da ne kontrolira brod, a da bi vještak na to mrtvo hladno odgovorio da je teoretski sve moguće, čim je ona sutkinja na jednom od hrvatskih sudova, a Horvatinčić ugledni član društva. 

Nažalost, nikada nećemo saznati što bi bilo da cijela konstrukcija nije bila tako fino razrađena. Ali ovdje će se najvjerojatnije na koncu pokazati da nije baš sve moguće, da slobode koje pruža hrvatsko pravosuđe ne mogu biti baš toliko široke. Problem ove oslobađajuće presude je u tome što bi ona s pravomoćnošću demokratizirala nepravdu, na način da ubuduće svatko može profitirati od poremećenog shvaćanja prava i pravde, a ne samo bogati, Hrvati, katolici, ugledni i kontroverzni. Svi mi možemo pasti u nesvijest, bez ikakve prethodne ili buduće dijagnoze. Jednako tako, svi možemo sudjelovati u prometnoj nesreći i nema razloga da se u toj situaciji ne sjetimo spasonosnog stanja sinkope i spektakularne presude u slučaju Horvatinčić. Ako postoji šansa da sutkinja Šupe ostane osramoćena i izopćena iz svijeta hrvatskih sudaca i sutkinja, a šanse su velike, to neće biti zato što je oslobodila uglednog serijskog prometnog ubojicu, nego jer bi time u budućnosti pomogla i nekom siromahu za čije ime nitko ne želi da čujete.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/ik

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

    16.11.2017.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

    11.11.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

  3. PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

    06.11.2017.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije