Kvartovski kružok sastaje se jednom tjedno, na popodnevnoj kavi, uvijek u drugom dvorištu ovih ljetnih mjeseci. Nastojimo da tema rasprave bude samo jedna, da se ne rasplinemo, kao da smo na sjednici Sabora. Nema demokracije, svi upadaju u riječ kome hoće, psuju, galame, ali, ipak bez uvreda i niskih udaraca. Tu smo bolji od zastupnika.

Jučer Veki nametnula temu, prije nego se soc u kavi slegao. Sva isprepadana govori nam da je u sukobu interesa: „Moj glavni interes je da preživim današnji dan bez gladi. Bila sam gladna u djetinjstvu, užasavam se toga osjećaja. A još mi je glavniji interes da danas ne potrošim, ako je moguće, ni jednu kunu“. Ne razumije ona komparaciju pridjeva, a još manje politiku, pa misli da od glavnoga ima glavniji, pa onda još najglavniji. „Da bih bila sita, moram otići u trgovinu špeceraja, nešto kupiti i neki novac potrošiti. Moram potrošiti, a moram uštedjeti, pa me eto u sukobu interesa. I to dva najjača interesa“.

Uplašila se Veki, kako od milja zovemo našu Vesnu, da bi je mogli pozvati u DORH na razgovor. Ima više kilograma nego što bi trebala po visini i poželjnom obujmu struka, a to potvrđuje da previše jede, bez obzira što je riječ o krumpiru, makaronima, glaziranoj riži i najjeftinijem kruhu. Od bifteka, sushija, ribe na gradele i maslinovoga ulja se nitko nije udebljao. Sigurno neće ni Veki, jer je nezaposlena i dobiva samo naknadu s burze. Zna kakvi sve problemi čekaju turiste, od gužvi na cestama, raskopanih ulica u turističkim mjestima, neljubaznih konobara, visokih cijena, pa joj puno lakše što će cijelo ljeto prosjediti u dvorištu i kupati se u zdravoj, protočnoj vodi obližnje rijeke. Gdje ne može stradati od glisera, daskaša, kradljivaca, vlasnika zimmer freia, ježeva, meduza, morskih pasa. Može je samo poškakljati neka bjelouška, a na to je Veki navikla sva svoja ljeta. Nekako je radosna što izbjegava sukob interesa između želje da se okupa u plavom moru i cijene koju bi za to morala platiti.

Nego, kružok se zabrinuo, svi na glas preispituju vlastitu situaciju. Priznao Joško da sa šogorom nadograđuje prizemnicu „na ključ“, kako bi od bivše dnevne napravio sobu za kćer, ne može više dijeliti onu s bratom. Nije umijeće, a nije ni umjetnost. Nužno im, nema šanse da plati poduzetniku, ali, mogli bi ga optužiti za sukob interesa, budući da radi u manjoj privatnoj pilani, za drugoga gazdu. Sonja je frizerka, skrati nam kosu kad je raspoložena, platimo joj deset kuna. Kolegica joj prijavljena zbog rada na crno. „Šišajte se sami“, sada dobacuje. Marko je već bio u poreznoj upravi kako bi odgovorio na pitanja koga to i kamo prevozi u starom opelu, koji nema ni pojaseve na zadnjem sjedištu, pa mu nije bilo jasno zašto ga nisu pozvali u policiju. Brzo je shvatio da bi za uslugu poznanicima, koje poveze usput, kad sam nekud mora otići, mogao platiti kaznu jer taksira na crno. Teta Maca ima vrt, ne prodaje, nego podijeli susjedima višak krastavaca, paradajza ili tikvica, već su kontrolirali koliko je sjemenja tutnula u zemlju, nema prijavljeno poljoprivredno gospodarstvo.

Razišli smo se to popodne zabrinuti. Svi. Tek sad shvatili da smo u sukobu interesa. Onako uplašeni, zaključismo da je sigurnije da ne idemo ni svom doktoru opće prakse. Moglo bi se shvatiti da želimo živjeti što dulje, sve dok nas bolest i starost definitivno ne srede, a to bi mogao biti najopasniji oblik sukoba interesa. Između života i neživota. Čekamo inspektore.