Pita me ovih dana grupica prijatelja hoću li im posuditi auto za paradu. Ne rade svi u državnoj službi, pa mi odmah prozuji kroz glavu kakve oni veze imaju s paradom. Meni kad kažeš parada, onda mi se pred očima pojavi Crveni trg, Hruščov, Brežnjev, Gorbačov. Kažu, ne bi ga vozili do Splita, preskupo im gorivo, a baš objaviše da je i cestarina dignuta na novu cjenovnu etažu. Učas pomislih da nije Split postao glavni grad, ima puno karakteristika za to, fali mu samo parada. Ali, oni bi samo do Zagreba, odahnuh, ipak će u metropoli biti parada.

Na propali Sovjetski Savez momentalno mi se u glavi natovari uznapredovala Južna Koreja. Sve ima veze s tim mojim jadnim autićem. Star 15 godina, kupljen bez ikakvih povlastica, nisam bila branitelj, nisam ni sebe znala obraniti, kako bih onda nekoga drugoga, što će značiti da sam limuzinu preskupo platila. Jest da je smještajno planiran za pet osoba, ali valjda Korejanaca, koji puno rade, manje jedu i još manje sjede, nas domaćih jedva se utrpa troje – četvero, s vozačicom. Autić nije džip, nije crne boje, nema tajno i nevidljivo spremište za oružje, ne uspijem prošvercati ni dvije šteke cigareta s Arizone, pa što će kome u paradi.

Uspjela sam se na brzinu snaći i grupici reći neka me nazove netko iz državnoga resora koji organizira paradu, pa ću tek onda razmisliti. Za toga koji me nazove imam spremno samo jedno pitanje, na koje mora odgovoriti točno i u nekoliko sekundi, nema minutu na raspolaganju. Na koje su datume, u lipnju, Dan državnosti, Tijelovo i Dan antifašističke borbe. Nema: čekaj da se sjetim, kad ono spajamo. Hoću samo datume, iz rukava. Zbog nas koji ništa ne spajamo, osim kraja s krajem. Tako sam jedino sigurna da mi neće uzeti prometalo za paradu, jer će odgovor stići u stilu kviza „Sve u 7“, u kome možeš cijelu emisiju samo razmišljati, ne moraš uopće odgovoriti.

Sutradan mi za retrovizorom zataknuta zastavica u bojama duge. Tek mi je onda sinulo u čemu je kvaka. Uh, koliko su Južnokorejanci ispred, kad su još oni znali što će kod nas biti najzanimljiviji društveni događaj ove godine. Imaju oni sluha za parade, nema što. Kako samo mene nađoše da me, ovako neuparađenu, ubace u prvi ešalon. Valjda zato što se odatle najlakše izlijeće.

Pa, cure i cure, i dečki i dečki, dobro ste primijetili, vozikam se u malom „koreancu“ na kome lijepo piše: Pride. To je od mene, za ljudsku vam i demokratsku podršku. Petnaest godina podržavam pride okupljanja, što će reći, prije sam počela ja nego vi sami. Većina drugih koji sad tobože o vama brinu, voze audije, merdže, opele, i neće s njima ni na koju paradu. Osim ako od nje ne bi mogli imati neke koristi.