(odlomak iz zamišljenog romana)

… Prva vijest na glanc-novom e-readeru koju je pročitao odnosila se na neobičnu priču o premijeru jedne male države. Prije nekoliko godina dali su ga uhititi zbog navodnih malverzacija s novcem. Na prvi pogled, uobičajena slika današnjice krila je u sebi nenadan obrat. Naime, sada već bivši, premijer je na kraju u potpunosti oslobođen optužbi, a kako se pokazalo, u pozadini svega stajala je osveta njegovog bivšeg stranačkog kolege kojeg je nekoć na stranačkim izborima porazio i istjerao iz stranke.

Bivšem stranačkom kolegi, kako je istraga pokazala, pošlo je za rukom oko bivšeg premijera infiltrirati svoje ljude koji su za vrijeme njegove vladavine počinili teške financijske malverzacije. Kad ih je policija na koncu privela, za sve su optužili - a koga drugog - bivšeg premijera. Iako se uporno branio da je nevin, omča policijske istrage stegla se oko njegovog vrata. Osveta je ipak u nekoliko stvari zakazala, kao što svaka smicalica uvijek na kraju zakaže te se na kraju sve razotkrilo.

Prisjetio se televizijskog priloga od prije par godina u kojem je ostao zabilježen trenutak kada je bivši premijer male države iznenada odlučio dati ostavku i kako je u tom trenutku pomislio da se radi o čovjeku koji je upravo otkrio nešto strašno što se radi iza njegovih leđa. Ali to je bila samo pomisao. Nije mogao ni pretpostaviti kojim će smjerom cijela priča krenuti. Dugo nakon tog dana, pokušavao je razmišljati o bivšem premijeru kao o kriminalcu, ali kockice se nikako nisu mogle posložiti. Što je moralo natjerati čovjeka poput bivšeg premijera jedne male države koji tečno govori nekoliko svjetskih jezika, naočitog po svemu, a kratko vrijeme popularnog i izvan vlastite zemlje, da se naglo, i gotovo bez ikakvog povoda, oda kriminalu?

Neko vrijeme je mozgao o tome da se ne radi o kakvom psihičkom poremećaju, možda i poremećaju onog dijela njegove ličnosti koja potiče bahatost, aroganciju i licemjerje – osobine koje krase i većinu drugih političara, ali je brzo od toga odustao. Osim toga, naočiti premijer nije bio samo politička osoba, bio je i pjesnička duša, a javnost je neko vrijeme nagađala i o njegovim homoseksualnim sklonostima. Sve to je moglo poslužiti kao okidač za neku nevjerojatno tešku i rijetku psihičku bolest. Nikako se nije mogao složiti da je razlog svemu tek čista i obična gramzivost.

Ako postoji zlo na ovom svijetu, ono je utjelovljeno u gramzivosti i ničemu više. Crkva utemeljena na iskupljenju grijeha postojat će dok postoji kapitalizma, tog najvećeg svjetskog sponzora gramzivosti. Ostali neprimjereni čovjekovi postupci - prema drugim ljudima, a nekada i prema samima sebi - mogu onda biti samo posljedica teških psihičkih bolesti i ničeg više.

Tako je razmišljao dok je lagano, preko touch screena, „zalistavao“ e-reader na drugu vijest i u tom trenutku zastao kao gromom pogođen. Plodom nevjerojatne koincidencije, na narednoj „stranici“ e-novina objavljena je priča o još jednom premijeru jedne druge male države koji se također teretio za financijske malverzacije. Za razliku od prvog, ovomu je ipak dokazano da je razlog svemu ležao u gramzivosti. Ali po svemu su sličili jedan drugomu. Što se to događalo? Vijesti kao da su pristizale iz dva paralelna svemira i kao da su govorile o istim ljudima, ali različitim ishodima njihovih sudbina.

Okrenuo je e-reader na poleđinu i osmotrio ga sa svih strana. Nastojao je otkriti tu jednu malu rupicu među dimenzijama kroz koju su moćnoj napravi pristizale tako nevjerojatne informacije. Ali, uzalud. S napravom je bilo sve u najboljem redu. Basnoslovno je platio tu malu stvarčicu koja mu se sada kesila kako svojom zagarantiranom budućnošću tako i skandaloznim, teško probavljivim informacijama. Morao se ipak složiti da je pomisao o tome da bi e-reader mogao biti odgovoran za neobičnost jutarnjih vijesti u najmanju ruku i sama neobična.

Ali uskoro, dogodi se još nevjerojatnija stvar. Nakon uobičajenog ažuriranja, na naslovnoj stranici basnoslovno skupe stvarčice mrtvo hladno osvane nova priča o novom bivšem premijeru još jedne od niza nebrojeno malih država u današnjem svijetu za kojeg se pokazalo, nakon već uobičajenih razotkrivenih malverzacija s novcem, kako je ipak bio slučaj za umobolnicu. Dalje nije htio čitati. Plašio se da će jutrošnje vijesti nastaviti donositi nove i nove priče o pogibeljnim sudbinama bivših premijera, a možda i predsjednika, ministara i dužnosnika u Vladi i da svijet zbog toga bespovratno srlja u propast. Morao je dobro razmisliti o svemu. Priče o trojici bivših premijera ukazivale su da postoje i najmanje tri slučaja pogibeljne sudbine za čovjeka (a koji sami nisu slučajni): ili ti ju je netko namjestio ili je posljedica tvoje gramzive prirode ili si jednostavno slučaj za umobolnicu.

Eto, jedino što je primijetio da se najmanje začudio tomu kako nije nimalo neobično u današnje vrijeme čitati o kriminalu na najvišim, ali baš na najvišim državnim razinama u nebrojeno malim - a kad bi krenuli istraživati - vjerojatno i u onoj nekolicini velikih država svijeta …