Poštovani gospodine Baldasar,

u ime Vašeg prethodnika na dužnosti gradonačelnika Splita, g. Željka Keruma, te Hrvatske građanske stranke kojom g. Kerum suvereno rukovodi, a u svojstvu privremeno angažirane službene osobe u čijem su djelokrugu posla odnosi s javnošću, zadužen sam prenijeti Vam izraze najiskrenije potpore zbog Vaše odluke da glazbenom sastavu Gipsy Mambo Kočani orkestar, u kojem svira neodređeni broj makedonskih Roma, zabranite nastup na splitskoj Rivi. G. Kerum na ovaj se javni čin odlučio i zbog toga što je, povodom Vaše hvalevrijedne odluke, dosad javno reagirao jedino saborski zastupnik SDSS-a g. Milorad Pupovac, i to, prema sudu g. Keruma, neosnovano Vas i zlonamjerno kritizirajući, što je već postala manira navedenog političara. Riječima samog g. Keruma: „Šta taj Pupovac ima srat nama Hrvatima?!“ I još: „Kakav je to kulturni rasizam ako ne želimo Rivu prepustiti ciganima?!“ G. Kerum, dakako, referira se na Vašu izjavu u kojoj ste ustvrdili kako je glavni razlog otkazivanja nastupa spomenutog orkestra „naša zamisao da Božićni sajam na Rivi bude urbana manifestacija, a ne nekakav palanački vašar“, zbog čega Vas je g. Pupovac, krajnje tendenciozno, optužio za „kulturni rasizam“.

Vaše cijenjeno obrazloženje, iako u izričaju može navesti na krivi trag, g. Keruma je podsjetilo na njegov svojedobni istup u kojem je konstatirao kako su Grad Split i on osobno izloženi teroru „urbanih Jugoslavena“. S tim u vezi g. Kerum se upustio u seriozno promišljanje o tome gdje bi to bila stvarna – a ne tek retorička – razlika između vas dvojice, bivšega i sadašnjeg gradonačelnika, poglavito u svjetlu činjenice da stranke koje reprezentirate neformalno koaliraju u Gradskom vijeću. G. Kerum isprva nije bio upućen u značenje izraza „palanački“, osim da mu isti „zvuči ka nešto srpsko“, odnosno da mu „to bazdi na neki balkanski istok“, a nakon što smo mu ponudili relativno problematične alternative u riječima „provincijski“, „zaostali“, pa čak i „seljački“, zaključio je kako bi, za razliku od Vas, on mnogo više volio da Božićni sajam na Rivi bude „seoski vašar“ nego „urbana manifestacija“, to jest da umjesto „onog proliva“ Gibonnija tamo nastupaju Rozga, Jole, Grdović ili KUD Ojkalica, jer su „svi Splićani ljudi sa sela“ i „nemamo se mi šta toga sramit“, no ni on – baš kao ni Vi – ne bi dopustio da božićni ugođaj u našem gradu remete romski trubači, zvalo se to „seoskim vašarom“ ili „urbanom manifestacijom“, tim prije što se, prema kategoričnoj tvrdnji g. Keruma, „u mome rodnom Ogorju, ka i u ciloj Hrvatskoj, za Jugoslavene oduvik govorilo da su cigani“.

S tim u vezi g. Kerum nas je zamolio da Vam na prikladan način formuliramo kako mu je, glede vaše buduće suradnje, silno zanimljivo to što i njegov prezir prema „urbanome“ i vaša obrana „urbanoga“ (od „palanačkog vašara“) imaju iste reperkusije. Riječima samog g. Keruma: „Mene, znači, jebu 'urbani' Jugoslaveni, a Baldasara 'palanački' Romi, Makedonci, šta li su već, svakako neki jugoslavenski balkanoidi. A kad to metneš jedno s drugin, ispada da se mi dva ka ne slažemo oko 'urbanog' i 'palanačkog', ali se slažemo oko Jugoslavena, Roma, Makedonaca, Srba i sličnih. Ako san dobro zapantija lekcije iz gramatike šta mi ih je učitelj Joso uliva u glavu brezovon šibon, reka bi da se mi razilazimo u pridjevima, ali smo suglasni kod imenica. Pa se onda pitan – koju će nam pizdu materinu pridjevi?!“

Stoga Vam, uvaženi g. gradonačelniče, g. Kerum i HGS ovim putem predlažu, u interesu združenog političkog djelovanja i svrsishodnog upravljanja Gradom, a to će reći u interesu svih građana Splita, da efemerne razlike oko toga je li nešto „urbano“ ili je „palanačko“, odnosno da li se radi o „manifestaciji“ ili o „vašaru“, zanemarite u interesu suštine oko koje vlada nesumnjivi konsenzus. Da ste oko spomenute suštine zapravo istomišljenici, g. Kerum je naslutio još u predizbornoj kampanji, kada ste istaknuli da nemate ništa protiv 13-metarskog betonskog križa na Marjanu i monumentalnog spomenika Franji Tuđmanu na Rivi, koje je g. Kerum s ponosom dao podignuti uoči svetkovine demokracije, iako su „urbani Jugoslaveni“ tada na sav glas uzbunjivali javnost tvrdnjama da se radi o urbanističkom i mentalnom „silovanju grada“. G. Kerum bio je više nego ugodno iznenađen što ste tada imali snage sabotirati drske lamentacije tih „urbanih“ destruktivaca kako se spomeničkom inicijativom u Splitu organizira, otprilike, „nekakav palanački vašar“.

Jednako su tako lijepo primljene Vaše izjave da niste „ni lijevo ni desno“, da se ne smatrate „ni crvenim ni crnim“, te da, u smislu glazbenoga ukusa, volite slušati „i Cohena i Thompsona“. G. Kerum isprva nije imao predodžbu tko bi mogao biti rečeni Cohen, no nakon što smo mu ponudili relativno problematično pojašnjenje da je riječ „o kanadskoj verziji Arsena“, koji pritom nije ni Srbin ni Rom (prešutjeli smo u ovom kontekstu manje važan podatak da je dotični Židov), vidno se odobrovoljio. Njegovim riječima: „Jebe se meni šta se neko brči 'urbanim' Arsenom, koji je gori proliv od Gibonnija, ako poštuje domoljubnu obavezu da podupre i Thompsona! Pa ja bi, čoviče, mora bit žešće politički nepismen da se protivin takvoj vrsti 'urbanog' koja radi promidžbu Thompsona!“ Uostalom, kada je u kavani svoje supruge, gdje je u ta doba obavljao najveći dio svojih gradonačelničkih obaveza, nehotično čuo opasku sa susjednoga stola, a koja se svodila na to da netko tko voli slušati i Cohena i Thompsona „mora biti pomalo debil“, g. Kerum je otkrio novu sličnost između Vas i vlastitog slučaja.

Ukratko, uvaženi g. gradonačelniče, g. Kerum Vam želi poručiti – mada to ne umije preciznije izraziti bez pomoći stručnoga lica za odnose s javnošću – da i Vaša „urbana“ i njegova „palanačka“ gesta tipuju na isti profil malograđana, te nema razloga dijeliti se na sitnicama. Hoćemo li se uljeza rješavati uz pomoć Vaših „urbanih“ kriterija, ili uz pomoć „palanačke“ argumentacije g. Keruma, posve je svejedno ukoliko obje vrste napora smjeraju ka tome da – prema riječima g. Keruma – „cigane držimo dalje od Splita“, a to znači sačuvamo autentičnost lokalne duhovnosti i čistoću nacionalne uljudbe. Posebice bi bilo neosnovano, drži g. Kerum, zagovornike jedne vrste mjerila smatrati „kulturnima“, a one druge „nekulturnima“, osim, dakako, ako se postigne razuman dogovor da bi stvaranje takvoga privida moglo za obje strane biti marketinški, pa onda i politički, probitačno.

Potkrepu zadnjoj tvrdnji g. Kerum pronalazi u Vašim aktualnim aktivnostima na planu strategije razvoja kulturne ponude našeg grada. Kao što Vam je zacijelo poznato, u vrijeme gradonačelničkog mandata g. Keruma u upravna su vijeća gradskih kulturnih institucija postavljani uglavnom rođaci, kumovi, prijatelji i znanci g. Keruma, ujedno i vlasnici stranačkih iskaznica HGS-a, a zajedničko im je bilo to da s kulturno-umjetničkim aspektima društvenog života nemaju ni najmanjih dodirnih točaka, pa je na rukovodnim mjestima u oblasti kulture sve vrvjelo od pekara, tesara, strojobravara, poljoprivrednika i sličnih kompetentnih kadrova. Takav je koncept približavanja kulturno-umjetničkih djelatnosti običnome hrvatskom čovjeku najjasnije formulirao g. K. Stazić, strojar zaposlen u jednome od poduzeća g. Keruma: „Što manje o nečemu znate, to ste prisiljeni dublje ući u to!“ Kao što Vam je vjerojatno poznato, g. Stazić je bio član Upravnoga vijeća Muzeja Grada Splita, a u priloženoj biografiji, kao jedinu stručnu kvalifikaciju, naveo je kako „često ide u muzeje“, te ne vidi ništa loše u tome da u muzejskim vijećima „budu i predstavnici posjetitelja“.

G. Kerum s radošću je zapazio, cijenjeni g. gradonačelniče, da su biografije pojedinaca što ste ih Vi predložili za rukovodna mjesta u institucijama gradske kulture zapanjujuće slične: jedan navodi da je radio kao „bellboy“ i „ramp assistant“ u turističkome objektu, jedan je prao automobilske prozore na benzinskim crpkama, jedan je izrađivao i montirao PVC-stolariju, jedna je bila šankerica u kafiću… s tim da svi raspolažu članskim iskaznicama SDP-a ili HNS-a. G. Kerum isprva nije bio upućen u značenje izraza „bellboy“ i „ramp assistant“, a nakon što smo mu ponudili relativno neproblematično pojašnjenje da dotiči djelatnik po svemu sudeći lupa u zvono na hotelskoj recepciji i podiže rampu na parkingu, to je g. Keruma osnažilo u uvjerenju da odlučno slijedite tradiciju koju je on utabao, usprkos drugačijoj javnoj predodžbi, ili riječima samog g. Keruma: „Za koju bi pizdu strininu Baldasarov 'bellboy' bija kulturan, a recepcionerka u mom hotelu nekulturna? Jel zato šta se ovi predstavlja na engleskom?“ I u nastavku: „Puca meni neka stvar kako će se šta zvat i šta će urbani Jugoslaveni mislit, dok god se Baldasarov perač ponistra, isto ka poslovođa u mom skladištu, dovoljno razumi u kulturu da zna kako nam cigani ne smiju svirat na Rivi!“

G. Kerum ovim Vas putem želi uvjeriti, štovani g. Baldasar, da su tobožnje „svjetonazorske“ razlike među vama dvojicom – koje je, ovisno o dogovoru, moguće i naglašavati ukoliko se ocijeni da je to politički isplativo – pitanje puke ambalaže, a ne realnog sadržaja. Presudan dokaz takvome saznanju, što se g. Keruma tiče, predstavlja Vaš pristanak da 10. travnja ove godine, na obljetnicu uspostave Nezavisne Države Hrvatske, prisustvujete svečanosti i položite vijenac na spomenik HOS-ovoj IX. bojni Rafael vitez Boban. Dodatna potvrda tome je i izjava što ste je tim povodom dali medijima, a na koju Vas ovdje, u znak solidarnosti i svesrdne potpore od strane g. Keruma, srdačno podsjećamo: „Različiti su pogledi na povijest, a ja bih trebao biti gradonačelnik svih građana Splita. Na Gradskom vijeću smo glasali za spomenik HOS-ovoj postrojbi. Za mene nema razlike između njih i Prvog splitskog partizanskog odreda. Jednako su se borili za Hrvatsku. Ovi prvi u Domovinskom ratu, a ovi drugi u NOB-u.“

G. Kerum, koji će tradicionalno nazočiti spomenutoj svečanosti, također smatra legitimnim postojanje različitih pogleda na povijest, dok god se ta različitost u pogledima ujedinjuje tako što će službena gradska delegacija odati počast ratnoj postrojbi koja nosi ime po čuvenome ustaškom vojskovođi, i to na 10. travnja, dan proglašenja Endehazije, države u kojoj romski trubači zasigurno ne bi bili u prilici nastupati na splitskoj Rivi, nego eventualno u Jasenovcu, i to bez instrumenata. Između ostaloga i zato jer je Split tada bio u sastavu Italije. (Istini za volju, g. Kerum je pripomenuo da se, koliko je njemu poznato, pripadnici Prvog splitskog partizanskog odreda nisu borili samo za Hrvatsku, nego i za Jugoslaviju, što je po njegovu sudu bila zločinačka avantura, no ne bi Vas ovom prilikom htio opterećivati uzgrednim detaljima.) G. Kerum u svakom slučaju drži kako je činjenica da jedni pristupaju slavljenju ustaške države zbog svoje rasističke isključivosti, dok drugi to čine zbog svoje demokratske tolerancije, samo dokaz više da taj državni ideal i danas može poslužiti kao integrativni faktor u hrvatskome društvu. Ili riječima samog g. Keruma: „Ako san ja toliko zadrt da odajen počast ustašama, a Baldasar toliko širok da čini to isto, di je onda među nama problem?“

S tim u vezi, a u svjetlu Vaše nedavne odluke da u božićno vrijeme na splitskoj Rivi sačuvate neokaljani duh hrvatske uljudbe, g. Kerum Vam želi javno postaviti pitanje: Trebamo li svečano okupljanje u čast HOS-ove bojne Rafael vitez Boban, što će se upriličiti 10. travnja, na godišnjicu osnutka NDH – a kojemu ćete, prema najavi, prisustvovati i Vi i g. Kerum – smatrati „urbanom manifestacijom“ ili „palanačkim vašarom“?

Dakako, g. Kerum je striktno naglasio da Vam – u svojstvu privremeno angažirane osobe zadužene za odnose s javnošću – to pitanje izložim kao retoričko, premda smo mu prethodno morali objasniti što je to „retoričko pitanje“. Što se tiče g. Keruma, naime, iskazano njegovim riječima, „'urbana manifestacija' i 'palanački vašar' su isti kurac“, a sljedstveno tome, „šta bi ja i Baldasar glumili da smo drukčiji“. U tom je smislu g. Kerum, poradi buduće suradnje u Gradskom vijeću Splita i šire, spreman pristati na kompromis i sa svoje strane prihvatiti terminologiju kakvu Vi smatrate primjerenom, makar to bila i „urbana manifestacija“, jer je uvjeren kako nema opravdanih razloga da se napuhanim kulturološkim razlikama prikriva real-političku bliskost. Riječima samog g. Keruma: „Ako ćemo 10. travnja i ja i Baldasar bit 'urbani', triba li onda mirit ko je od nas dva 'urban' sa većin u?“

Lupiga.Com