Poznata aktivistica za prava LGBT zajednice ponovno je hrabro ustala u njihovu obranu, a protiv različitih oblika nasilja kojima su, u državi koju ima ambiciju voditi, svim naporima HDZ-a usprkos, ova izložene. Dogodilo se to 10. listopada ove godine u Rijeci. Upitana da prokomentira simbolično preimenovanje riječkoga HNK u LGBT kazalište na Dan neovisnosti, Kolinda Grabar-Kitarović je rekla "da svatko na svojem balkonu ima pravo vješati što god hoće, ali", dodala je, "HNK je javna institucija te valja poštovati državu, Dan neovisnosti, građane i one koji su dali život i borili se ili na bilo koji način pridonijeli hrvatskoj neovisnosti".

Kad ne bismo bili apsolutno uvjereni u homofiliju Kolinde Grabar-Kitarović, iz ove izjave bismo mogli zaključiti da simboli LGBT zajednice automatski vrijeđaju državu koju bi ona vodila, njezine praznike, "građane i one koji su dali život i borili se ili na bilo koji način pridonijeli hrvatskoj neovisnosti". "To svakako nije dan za šalu i za sprdanje državnim simbolima", nastavit će Grabar-Kitarović i time poslati jasnu poruku da su prava LGBT osoba u Hrvatskoj neupitna i da država snagom svih svojih institucija za njih garantira, a ponajviše u dane u kojima slavi svoju državnost. Jer da nije tako, netko maliciozan bi iz njezinih riječi mogao zaključiti da isticanje simbola LGBT zajednice uz državne simbole za buduću predsjednicu predstavlja sprdnju s potonjim.

Ove izjave Kolinde Grabar-Kitarović predstavljaju kontinuitet u borbi za prava različitih manjina, koju stranka iz koje dolazi upražnjava od svog osnutka. Kao što je općepoznato, vlada HDZ je već u svom prvom mandatu u neovisnoj Hrvatskoj donijela Zakon o istospolnom partnerstvu, a nedugo zatim i Zakon o istospolnom braku. Zbog paketa zakona, kojima je HDZ institucionalizirao pozitivnu diskriminaciju različitih manjina (među njima i LGBT zajednice), 2000. gubi izbore. Međutim, ova stranka, nepokolebljiv u namjeri da svakom građaninu Hrvatske da prava koja mu pripadaju, iste godine pokreće skupljanje potpisa za referendum kojim bi se glasalo o zakonu koji bi istospolnim parovima omogućio posvajanje djece. Nakon što je prikupljen i Saboru predan dovoljan broj potpisa, zatražen je žurni postupak njihove provjere. Do kraja te iste godine navedeni zakon je i izglasan. Ovim referendumom i zakonom koji je iz njega proizašao, HDZ je pokazao da biti opozicija ne znači samo jalovo kritiziranje vladajuće koalicije, već proaktivno djelovanje unutar postojećih demokratskih okvira. Posljednje prikupljanje potpisa, koje je HDZ inicirao, odnosilo se na raspisivanje ustavotvornog referenduma kojime bi glasači izravno odlučili o unošenju odredbe u Ustav Republike Hrvatske kojom bi se brak odredio i kao životna zajednica istospolnih partnera.

Homofobija se, kao što to najbolje znaju Kolinda Grabar-Kitarović i HDZ, uz eksplicitan strah, averziju i nasilje prema osobama homoseksualne orijentacije, može pojaviti i kao oblik strukturalnog nasilja u kojem se LGBT osobama oduzima pravo glasa u javnom prostoru. To je znao i superinteligentni urednik emisije Studio 4 na Hrvatskoj televiziji, koji je za komentare povodom preimenovanja riječkog HNK, umjesto predstavnika LGBT populacije, pozvao dežurne kazališne dušebrižnike.

Među onima koji su se odazvali ovom pozivu da se glas LGBT zajednice još jednom javno ušutka, našla se i jedna od najuspješnijih hrvatskih kazališnih redateljica, jednako uspješna urednica portala Teatar.hr, a vjerojatno još uspješnija polonistica - gospođa Nora Krstulović. Pristati participirati u emisiji koja će fokus s pitanja diskriminacije LGBT osoba svjetlosnom brzinom prebaciti na osobne animozitete rečene gospođe prema novom vodstvu HNK Ivana pl. Zajca, predstavlja jedan od najrafiniranijih oblika (malo)građanske homofobije. Dok se javno kune u važnost prava kojima je preimenovanje riječkog HNK bilo posvećeno, ona će istovremeno, bez ikakvih problema, uzurpirati javni prostor i vrijeme u kojem bi se moglo čuti što o svemu tome misle predstavnici LGBT zajednice.

Drugi gost ovog, uzusima građanskog licemjerja prilagođenog, homofobnog tv-derneka, bio je nadaleko poznati ekspert za prava LGBT osoba, homofil milenija, gospodin Jasen Boko. Na njegov  angažman u ovom polju uzaludno je trošiti riječi. Možda se tek podsjetiti na ono što je Boko pisao o jednom od najznačajnijih svjetskih performera, Ron Atheyu, osobi koja javno deklarira svoju homoseksualnost i koja je 1997. godine nastupila na Eurokazu. Za Boku je Athey "psihopata" jer njegovo seksualno ponašanje odstupa od heteroseksualnog normativa koje Boko javno zagovara (a privatno, vjerujem, i prakticira).

Nizu javnih istupa naših kazalištaraca povodom preimenovanja riječkog HNK, pridružila se i jedna ponosna vlasnica Spomenice Domovinskog rata, koju je za izuzetne zasluge u kulturi dobila od danas blagopočivajućeg predsjednika Franje Tuđmana. Ona, uz istu, posjeduje i kazalište Mala scena, te blog na gay-friendly Večernjem listu. Riječ je, dakako, o još jednoj intelektualki opće prakse, gospođi Vitomiri Lončar, općepoznatom mjestu domaćeg kazališnog života, nesvakidašnjem primjeru principijelnosti, osobi kojoj vlastiti interesi nikada nisu bili motiv da uđe u javnu polemiku i kritizira one o čijim je mutnim rabotama još do jučer tako principijelno šutjela. Gospođi se Lončar, u naletu iskrene patriotske homofilije, natpis "Hrvatsko LGBT kazalište" čini "diskriminirajućim prema ostalim građanima".

Da, gospođa Lončar je vjerojatno u pravu kad u ovome vidi diskriminaciju onih koji su se potrudili da i ustavnom odredbom diskriminiraju LGBT zajednicu. Njihova tankoćutnost time je zasigurno povrijeđena, a tko je pozvaniji da je zastupa od osobe kojoj je na top-listi državnih blagdana Dan neovisnosti pri samom vrhu. ("Za mene je Dan neovisnosti jedan od najvažnijih datuma u povijesti moje domovine.") Gospođi Lončar bi trebao netko prišapnuti da je upravo država, čiji joj je Dan neovisnosti toliko na srcu i vjerojatno još pokojem organu, bila instrument za institucionalizaciju homofobije, a da je njezina izjava o diskriminaciji dio diskurzivnog nasilja nad pripadnicima LGBT zajednice koje se svakodnevno.hr provodi u javnom prostoru.

Sve u svemu, uz medijsku usuglašenost čelnika najveće oporbene stranke i najeksponiranijih aktera domaće kazališne scene, čini se da za pripadnike LGBT zajednice nema zime. Otvaranje geta u kojima bi mogli, skrivene od pogleda hetero-većine, vješati svoje simbole, čini se kao najbolje rješenje. U tom ograđenom prostoru im se može pridružiti još jedna manjina koja ne prestaje tablama sa svojim pismom terorizirati osjećaje većine. Predlažem da se hitno imenuje komisija koja bi bila zadužena za provedbu ove ideje, sasvim u skladu s osjećajima većine, a koju bi činili Kolinda Grabar-Kitarović, Nora Krstulović, Jasen Boko i Vitomira Lončar.

Lupiga.Com