NON SERVIAM
NON SERVIAM: Skrb za Srb i "brionska kletva"

Skrb za Srb i "brionska kletva"

ritn by: Igor Mandić | 01.08.2015.
NON SERVIAM: Skrb za Srb i "brionska kletva"
Skrb za Srb i "brionska kletva" dvije su susljedne, neizbježne aferaške zanimacije naših desničarskih zamlata, koje se svake ljetne sezone preporađaju u nekim našim medijima (tiskovinama, dakle tipografskim medijima, jer ove virtualne nemam volje, ni vremena, ni načina pratiti, a uopće ne sumnjam kako su bremeniti zloćom i pakosti). "Desničarstvo" je još samo tehnički, ali slab kompliment onima koji su u stanju da iz osušenih muda još mogu iscijediti poneku kapljicu smrdljive tekućine, a u osnovi se svodi samo na njihovo - antisrpstvo, koje je, nažalost, sva definicija "hrvatstva"! Naime, umjesto "sezone kiselih krastavaca" (kako se u novinskoj prethistoriji nazivalo ono periodično vrijeme, ispražnjeno od bilo kojih događaja - a obično je to bilo ljeti - pa se novinski prostor ispunjavao 'vijestima' o spremanju zimnice iliti kiseljenju krastavaca, koja iz današnje perspektive i nije bila nešto strašno), posljednjih se dvadesetak godina ustalila 'sezona mržnje'. Koga? - zna se, "remetilačkog faktora"!

Skrb za Srb i "brionska kletva" dvije su susljedne, neizbježne aferaške zanimacije naših desničarskih zamlata, koje se svake ljetne sezone preporađaju u nekim našim medijima (tiskovinama, dakle tipografskim medijima, jer ove virtualne nemam volje, ni vremena, ni načina pratiti, a uopće ne sumnjam kako su bremeniti zloćom i pakosti). "Desničarstvo" je još samo tehnički, ali slab kompliment onima koji su u stanju da iz osušenih muda još mogu iscijediti poneku kapljicu smrdljive tekućine, a u osnovi se svodi samo na njihovo - antisrpstvo, koje je, nažalost, sva definicija "hrvatstva"! Naime, umjesto "sezone kiselih krastavaca" (kako se u novinskoj prethistoriji nazivalo ono periodično vrijeme, ispražnjeno od bilo kojih događaja - a obično je to bilo ljeti - pa se novinski prostor ispunjavao 'vijestima' o spremanju zimnice iliti kiseljenju krastavaca, koja iz današnje perspektive i nije bila nešto strašno), posljednjih se dvadesetak godina ustalila 'sezona mržnje'. Koga? - zna se, "remetilačkog faktora"! A, taj "faktor" čuvarima čistoće hrvatstva ide na živce bilo grupno/kolektivno, kao kad se okuplja u Srbu, 26. srpnja na proslavi Dana ustanka srpskog naroda u Lici; bilo individualno/pojedinačno, kad se Rade Šerbedžija kao glumac oglašava sa pozornice Teatra Ulysses, utaborene na otočju Brioni.  


Rade Šerbedžija (FOTO: Ulysses.hr)

Skrb za Srb - da tako preuzmem naslov jedne kolumne iz "Novosti", još iz 'davne' 2010. godine, a slučajno je ta kolumna bila moja, ali nema veze... - očituje se svake godine, ali sve žešće i žešće, da bi na ovogodišnjem obilježavanju dana toga ustanka (26. VII. 1941. godine), kada su se lički Srbi bili oduprijeli podivljaloj i zakrvavljenih očiju ustašiji (koja je tek dan nakon uspostave famozne NDH, tj. od 11. IV. 1941. već u "kompleksu logora Jadovno" masovno klala Srbe, Židove i Hrvate/komuniste...), ponavljam, da bi se na ovogodišnjem obilježavanju ta "skrb" pretvorila u izravnu prijetnju novim istrebljenjem Srba. Kao da nije bilo dovoljno ono čišćenje toga naroda, koje je, na ovaj ili onaj način, rezultiralo masovnim egzodusom, ovaj se tjedan jedna spodoba javno (u TV kamere) očitovala svojim obećanjem Miloradu Pupovcu, predsjedniku Srpskog nacionalnog vijeća, kako je ovo posljednja godina da će velikodušni i golubinje ćudi Hrvati dopustiti ovakvo masovno okupljanje Srbadije (njih nekoliko stotina, da "masovno"?) i njihovo slavljenje "četničkog" ustanka. Pa, razumije se da je bio "četnički", kad su Srbi (civili) ustali protiv (uniformiranih) ustaša, koji su (bili i ostali) nacifašisti. Naspram "masovno" okupljenih Srba, u Srbu za stvar hrvatstva skrbi, u odnosu prema njima, jedna desetina "pravih nastaša" iz tzv. Autohtone stranke prava (što je baš neko čisto hrvatstvo kad se diči stranom riječi kao što je "autohtonost"!?). A, kako bi te nastaše do iduće godine kao htjele ukinuti posve legitimno obilježavanje Dana ustanka Srba u Lici (koji se datum uopće ne kosi s Danom ustanka naroda Hrvatske, u Sisku, 22. VI. 1941., kao što je ovo već godinama otprije sporazumno utanačeno i relativizirano!)? Kako? Možda silom? Tako da im svakome pojedinačno gurnu gumenu krušku u usta ili da im na neke tjelesne otvore prikače induktorski telefon ili da ih sve povežu bodljikavom žicom i opterećene teškim kamenjem survaju u "Šaranovu jamu"? Je li ovo (ludom) obećanje, da bi kod eventualne nominalne promjene stanaka na vlasti (do koje i kakve NEĆE DOĆI), nekakav, recimo HDZ, podržao želje dotične nastaške pravaške strančice i dao im ruku da napokon istrijebe tu 'pasminu', starčevićanski rečeno? KOJEŠTA: već se oko par lignji i skuša u Piranskom zaljevu uzbunila evropska politika, a kamoli da bi slični neobarbarizam - recidiv Jasenovca - bio i u snu moguć. Ali, zato "remetilački faktor" treba uznemiravati i barem ga medijski plašiti, kao što čini Ivan Starčević u "Nacionalu" (News Corporation), od 28. VII. o.g., kad u nekoj crtici, u sklopu nazovi TV kritike, "savjetuje" Miloradu Pupovcu kako bi se "on i njegovi već jednom trebali prestati okupljati"!? Dakle, onaj koji je u TV kameru drečao da Milorada Pupovca treba "protjerati" sada je i od TV kritičara dobio potvrdu i pohvalu.


Milorad Pupovac u uvali Slana, dio koncentracijskog logorskog sustava Gospić-Jadovno-Pag (FOTO: Jovica Drobnjak, SNV.hr)

A, "brionska kletva" - da opet pokradem sebe samoga, pa mogu i ja, kad to već i drugi rade - prati Radu Šerbedžiju i njegovu kompaniju/trupu/kazališnu družinu od početka, otkako se obrala/iskrcala/ustalila na jednom od svijeta zapuštenom otočju, stare i potrošene slave, prepuštenom duhu ocvalih vremena. Ti 'fakin' Brioni, koje ni u nacionalparkovskom stilu nitko nije znao oživjeti/iskoristiti/modernizirati, odjednom su - prema ingenioznom poimanju Milana Jajčinovića, "VL", 29. VII. o. g. - kao mȁna s neba pali u krilo Rade Šerbedžije, jer mu ih je "dao... Ivica Račan" (kao da je potonji bio vlasnik NP Brioni!?). "Na tome je ekskluzivnom otoku" (ma baš "ekskluzivnom", možda samo za strašljive malograđane, jer dotični je park, bilo za individualne i grupne posjete, bilo za odsjedanje u hotelima, kao bilo gdje drugdje na jadranskoj obali, turistički otvoren i dostupan od - 1983. godine!), dakle, piše M. Jajčinović na tome je "ekskluzivnome otoku" Rade Šerbedžija "dobio sve povlastice" (koje? tako mi broznoga papagaja, kad sve mora plaćati iz svoga džepa?) i "privilegij da otvori svoje kazalište za ex-komunističku elitu i novoobogaćene hrvatske skorojeviće". Ma, koje komplimente dijeli ovaj naš misaoni komentator i to baš onda kad misli koga povrijediti. Koja je to "komunistička elita" uopće i ikada išla u kazalište, pa da bi sada, kao "ex-elita" lomila cipele i štikle na kozjoj stazi, kojom se na otoku Mali Brion od pristaništa treba uspentrati do austrougarske tvrđave, da bi se na drvenim klupicama stiskala, ma baš, s "novoobogaćenim hrvatskim skorojevićima"!? Nasreću, ni ex-elite i skorojevića nije u ovih 15 godina djelovanja Teatra Ulysses bilo ni od korova na mnogim i to upravo brilijantnim predstavama (premda znalac M. Jajčinović tvrdi kako R. Šerbedžija "hrvatskoj kulturi od hrvatske samostalnosti ništa zapravo i nije dao"!?), već su se na brodovima na ruti Fažana - Mali Brion svojevoljno stiskale desetine tisuća običnih gledatelja (molim, bez uvrede, jer i sam spadam među dotične!), raznoseći diljem ex-Juge (e, ovdje "ex" ima smisla!) i širom svijeta glas o jednom demokratiziranom otočju, na koje je svakome slobodno doći (uz cijenu ulaznice, ali zato mukte domjenka nakon premijere, za svakoga bez razlike!), bez ikakve etikete i/ili ekskluzivnosti!


"Fotelje" za novobogataše (FOTO: Ulysses.hr)

Ali, najnoviji tekstić meni omiljenoga Jajčinovića mogao bih još tranširati, no ne da mi se, držeći u pamćenju još mnoštvo sličnih (Ivkošićevih, Ćurićevih...), koji su zapeli dokazati svoju ružnu, promašenu tezu:

U Hrvatskoj NE MOŽE, NE SMIJE, NE TREBA opstojati USPJEŠNI SRBIN, a da mu barem svaki udisaj ne bude zagorčen JALNIM SMRADOM!

Lupiga.Com

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PROFESORSKI MEMENTO: Neprikladno vrijeme

    04.12.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Neprikladno vrijeme

  2. PRŽENJE MOZGA: Vojvodina - poslovni potez koji Beogradu donosi profit čitavo stoleće

    27.11.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Vojvodina - poslovni potez koji Beogradu donosi profit čitavo stoleće

  3. PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

    31.10.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije