Važan je taj Darinko Kosor sam sebi, pun importance, kako bi rekli u Splitu. Posebno dok javno sriče neoliberalne mantre o visokim dometima javno-privatnih partnerstava. On to čini s posebnom mimikom, gestikulacijom, drukčijim pokretima, poput Arsenove Ines. Vidi se da je mladić čitao. Zna on kako treba i što valja. Zna u ime svih nas.

Obraća se tako Darinko novinarima i svekolikom puku, sve onako docirajući, ex catedra. On nosi luč znanja. Nosi je onako liberalno-prosvjetiteljski, nadahnuto kao Budiša dok svira klarinet. Veli tako naš Darinko kako se Grad Zagreb treba riješiti Gradskih ljekarni, jer da Grad nije firma, nego institucija koja se treba baviti komunalijama. Proširio je vidike čak i do Beča, koji se bavi, citiram: samo prometom, plinom, vodom, čistoćom i odvozom otpada, umjesto ljekarništvom, plakatiranjem i sličnim.

Koješta je ta njegova stranka frankenštajnovsko-šizofrenog imena u svojoj, sad već dugoj povijesti prošla. Prevalila je preko sebe sve te Budiše, Gotovce i Kontiće. Zriliće, Škariće i slične. Sve one koji su jadni mislili kako je strašno liberalno, pače izvorno liberalno, ići u crkvu i pjevati Vilu Velebita, onako po domaći. Ali tek s perspektivnim hrvatskim misliocem Kosorom dočekala je da konačno bude ono što u suštini ideja današnjeg liberalizma i jeste. Bezdušna stranka tehnokrata bez kalibra i bez ideje koji nam ufuravaju istine crno-bijele (vidjeti pod Đoni). Da, onaj koji je odavno vidio kamo sve ovo vodi pa od tada nije stupio u ovu zemlju, niti će.

Leksik Darinka Kosora je leksik monologa. Nema tu mjesta za, ne daj bože, potpitanja, još manje mjesta sumnjama ili, daleko bilo, osporavanjima. Leksik je to posve neinventivan, blesavo neprikriven. Sve onako s onim samodopadnim osmijehom imaoca službene istine, s velikim I. Pa što nam to predsjednik zagrebačke Gradske skupštine zapravo poručuje? Da otkrijemo blagodati javno-privatnog partnerstva? One iste blagodati koje su upropastile britanske željeznice, ili da se poslužimo domaćim primjerom, financijski desetkovale Grad Split, koji će famoznu “Balić dodaje Metličiću Arenu” otplatiti otprilike u vrijeme kad Darinko bude uživao u blagodatima drugog mirovinskog stupa, tj. još jedne sjajne domesticus verzije javno-privatnog partnerstva. Naravno da ne.

Teoretski potkovani Kosor zapravo nam poručuje da društvo ne postoji. A samim time ni solidarnost, ni socijalna funkcija javnih institucija, ni bilo što slično. Logika kojom se Kosor služi upućuje samo na dvije stvari. Ili je neosjetljivi elitist, ili ima problema s inteligencijom. Dakle, zašto bi za boga miloga grad prodao Gradske ljekarne, koje imaju itekakvu socijalnu ulogu, bilo kojem privatniku, posebno s obzirom na to da posluju profitabilno? Zato da se grad ne miješa u tržišne odnose možda? Genijalno. Kakav mudrac s istoka.

No, još bolje pitanje je zašto bi netko kupio te ljekarne, osim ako ne namjerava, kao i svaki privatnik gomilati kapital. A to se radi uvijek i jedino preko leđa građana i nikako drugačije. Odnosno, poskupljenjem cijena lijekova i smanjenjem plaća radnicima. Jedino ozbiljno pitanje je na kraju kad će nas Kosor i njemu slični prestati vrijeđati s tezama kako država, grad ili javna služba ne znaju upravljati s onim čime su uspješno upravljali desetljećima, pa zato moramo u pomoć pozvat mecenatski raspoložene privatnike, kako bi napaćeni hrvatski puk podigli iz bijede i zaostalosti.

Na bečkim izvorima napajani Darinko Kosor očito misli da, osim Hajduka i Margaret Thatcher živi vječno, a nisam nesklon povjerovati da je iskreno uvjeren kako je svijet nastao `91. godine nakon sveopće kataklizme poslije koje nije ostalo ništa osim mržnje, sujete, vlasti. I koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare. Ili, dragi čovječe, davno smo čitali Zlatno tele od Iljfa i Petrova i jako nam je dobro poznato što to ima biti javno-privatno partnerstvo. Ideje naše-benzin vaš, a to baš ne ide tako lako poštovani Kosore.

Lupiga.Com