Što smo naučili od ovog ljeta iliti „sezone svih sezona“ kako je ovu turističku sezonu okarakterizirao naš ministar prije nego li je i počela?

Osobno svakog dana učim lekciju o rodnoj jednakosti u zemlji u kojoj se na tu temu ispunjava nebrojeno puno upitnika koji se onda šalju na analizu kako bi se na kraju zaključilo da smo ovdje manje-više svi jednakopravni i jednako važni bez obzira na reproduktivni organ s kojim smo odabrali doći na ovaj svijet.

Također, učim i o tome kako se do brojnog stanja turista dolazi putem jednostavne formule: muški turisti vrijede za jednog (dakle dobivamo njihovo stvarno stanje, ukoliko isti budu primijećeni), a žene se broje x2 jer čim se negdje pojave prijeći granicu, prijaviti boravak ili da bi napravile bilo kakvu aktivnost koja ide u paketu s boravkom turista u nekom mjestu, ženu se ne gleda kao osobu već kao par dobrih sisa koje su ušetale u označeni prostor nekog nadobudnog i vječno sisa gladnog rasnog primjerka balkanskog mužjaka. Prostor je označio još u predsezoni, slinom čije lučenje jednostavno nije u mogućnosti kontrolirati u prisustvu pripadnica ljepšeg spola. Odatle dakle sezona svih sezona! U Hrvatsku je ušlo par stotina tisuća muškaraca i duplo više njihovih pratilja, kako bi spoznali kako izgleda raj na zemlji.

Sljedeće što svakog dana upijam kao lekciju, jest umijeće marketinga! Kako naime privući ljude nekoj destinaciji željnoj zarade? Ma ništa jednostavnije, svakoga dana obasipati sve što ima oči, a može se kretati fotografijama polugolih djeva gdje god su iste zamijećene. Pa tako djeve skakuću u pjeni, mažu se uljima za sunčanje, peru jedna drugu na benzinskim postajama, ližu sladolede, ili leže same i gole na jadranskim stijenama. I sve što im fali ste baš vi druže plavi ili crni ili ćelavi. Zato uskači u svoju mrcinu na čet'r kotača i put destinacije sa slika! Provod je garantiran. A možda i štogod više!

Pitanje koje se čovjeku samo nameće i ne mogu ga zaobići jest, da li je Hrvatska zemlja očajnih muškaraca i neženja (kod nas se njih od milja naziva „stari mladići“) kad se danima obraća isključivo mogućim muškim posjetiteljima svih mogućih i nemogućih destinacija na moru i na kopnu dajući iscrpne informacije o "trenutnom položaju" ženskog mesa pristiglog u duplim količinama na ljetovanje. Da li to majka zemlja pokušava od svojih vrlih neoženjenih sinova napraviti ženike koristeći turističku sezonu? Ima li to veze s lošom demografskom slikom dobivenom na netom završenom popisu stanovništva i konačno, ima li na Jadranu ičega drugoga vrijednoga pažnje osim sisa i posjećuju li Hrvatsku samo žene?

Patimo li mi od kakvih kompleksa? Jesu li hrvatske sinove majke dojile premalo ili možda previše?

I onda jedno retoričko, ali posve otvoreno pitanje: Jesmo li mi, odnosno ovo što je od nas ostalo, uopće normalni?

Meni je potpuno jasno, nisam ni ja do sada veslo sisala, kako u ovom priglupom svijetu jedino seks sve prodaje. Međutim još mi je jasnije kako sve ono što postaje „prekonzumirano“ dosadi prije nego li je i zaživjelo ili kako naslov jedne knjige da sugerirati „pleše jedno ljeto“.

Gdje je i u čemu sadržan plan i program turističkog razvoja ove zemlje i koja je naša strategija? Imamo li mi to uopće, ili cinično trljamo ljepljive ručice pogledavajući na probleme i nesreće zemalja u okruženju, a da pri tom i ne pomislimo na mogućnost da se nešto slično ili još mnogo gore dogodi i nama i to vrlo skoro?

Gdje je dakle strategija razvoja turizma jedne zemlje koja je sve nade i sve karte bacila na turističku sezonu koja,budimo iskreni traje maksimalno dva i pol mjeseca:

1) Da li u preizgrađenosti i nagrđivanju svakog dijela jadranske obale bezidejnim i beskarakternim betonskim strašilima koje se usuđujemo nazivati „apart hotelima“ i sličnim zvučnim imenima; u kojima će građanke drugog reda tj. udane žene iz bivših zemalja istočnog bloka, kao i doma svojim barabama dodavati flaše piva (koje su, da ne dođe do zabune, donijeli sa sobom u abnormalnim količinama i plastičnim bocama Coca-Cole natankanim u pivnicama zemalja iz kojih su došli) i kuhati po cijele dane veprovinu i slične delikatese od kojih je obala Kvarnera npr. sasvim promijenila miris (recite više tim ljudima kako na našim otocima ima dovoljno veprovine za nahraniti cijeli istočni svijet, pa neka nam makar riješe taj problem!). Dok one jadne kuhaju a vani je +40, djeca na kablovskoj gledaju crtiće i maštaju o tome kako će možda (ako mama ne bude preumorna) tu večer napokon izaći malo prošetati kroz mjesto u kojem su se smjestili pa im možda kupe i kuglicu sladoleda svakome… Klime na raznobojnim fasadama betonskih strašila lupaju prekovremeno, zloslutno najavljujući nestanak pejzaža pitoresknih ribarskih mjestašca i to isključivo radi sitnih interesa "velikih" pojedinaca bez trunke vizionarstva i ideja o općem dobru i dobrobiti.

2) Da li u prodavanju golotinje domaćih i tuđih tinejdžerki koje su trenutno u fazi kad im takva pažnja prija i aludiranjem na divlji provod koji uključuje sve seksualne maštarije o kojima ste ikada fantazirali s tim djevama s fotografija koje provode novu seksualnu revoluciju evo upravo ovdje na hrvatskom Jadranu? Nije li to seksizam najprimitivnije vrste? OK, od onoga što si, pobjeći ne možeš, shvatila sam i to napokon iako sam do samog kraja imala nekakvo vjerojatno romantizirano, ali više mišljenje o stupnju razvijenosti vlastitog naroda ... ili pak

3) U prebrojavanju muškaraca x1 i žena x2 na graničnim prijelazima kako bismo dobili brojku od koje ćemo doživljavati višestruki orgazam uz glasan krik: „Da, daaaaaa, ovo je doista bila sezona svih sezona!!!“

Nakon sezone svih sezona dolazi međutim, jesen svih jeseni u kojoj ćemo se po ne znam koji puta i opet morati suočiti s istinom o nezarađenim novcima, koje smo možda, na jedan smišljen i pametan način ipak mogli pokupiti … jer smo to već nekad, prije pojave Krista na ovom prostoru, znali dobro uraditi na dobrobit svih, a ne nekolicine hrčaka koji ionako ne znaju ništa drugo do trčati u svojem kotaču sreće ili onoga što oni pod srećom podrazumijevaju!