Bilo je konačno vrijeme da netko uvede malo reda i discipline u mišljene o proteklom ratu. Jer zašto bi o njemu razmišljali sukladno činjenicama i vlastitim intelektualnim sposobnostima, kad je mišljenje moguće zakonski propisati. Ove genijalne ideje sjetio se nitko drugi do aktualni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, poznati borac za pluralizam mišljenja koji se svodi na jedno mišljenje.
 
"Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška."

Iako me čitanje  Karamarkovih riječi u prvi mah dovelo na sam rub nacionalnog orgazma, sladostrašće je nenadano bilo prekinuto sljedećim pitanjem: "A zašto bismo tim Jugoslavenima bez putovnice koji nisu prežalili bratstvo i jedinstvo, tim moralno defektnim tipovima dozvolili da i u svoja četiri zida misle što hoće? Zar smo zato stvarali demokratsku i neovisnu Hrvatsku da bi u njoj svatko mogao misliti što i kako hoće?"

Zbog toga se ovim putem želim obratiti gospodinu Karamarku i zamoliti ga da razmisli je li moguće delikt mišljenja za koji se zalaže proširiti i na privatno mišljenje. Jer, čemu sankcioniranje mišljenja u javnom prostoru ako ono ostaje netaknuto u onom privatnom? Što vrijedi ako ćemo javno svi morati ispovijedati laži sadržane u Deklaraciji o Domovinskom ratu, dok privatno ostaje dopušteno misliti, primjerice, da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu ili da su pripadnici njezine vojske u pojedinim slučajevima mogli bez ikakve zakonske odgovornosti ubijati hrvatske građane nepoćudne nacionalnosti praveći se da vode obrambeni rat?

Dakle, poštovani gospodine Karamarko, ne dozvolimo im da takve svinjarije, koje su na bezbroj načina dokumentirane i već predstavljene hrvatskoj javnosti, misle ni tamo gdje se nikakve vlasti ne bi trebalo ticati što njezini građani misle. To, naravno, nije jednostavan zadatak i zahtijeva najširu nacionalnu mobilizaciju. Primjerice, djeca bi se u sklopu školskog programa mogla učiti da denunciraju roditelje koji misle bilo što suprotno službeno propisanom mišljenu o Domovinskom ratu, braniteljima, našim poginulim, političkoj doktrini dr. Tuđmana ili velikom djelu Gojka Šuška. Ukoliko roditelji nešto kažu o zlostavljanju civila u Lori ili ubojstvima u Pakračkoj Poljani ili slučaju "Selotejp", djeca ih mogu odmah prijaviti na besplatan broj u središnjici HDZ-a. Vjerujem da će sam gospodin Karamarko i njegova buduća vlada doći do još puno kvalitetnih rješenja kojima će državotvorna laž dobiti formu službene istine.

Gospodinu Karamarku predložio bih još jednu stvar kod donošenja ovog zakona. Naime, po mom skromnom mišljenju, on bi se trebao primjenjivati retroaktivno na sve one koji su ikada pomislili, javno ili privatno, bilo što u suprotnosti s njim. Za zdravu nacionalnu zajednicu nije dovoljno samo prevenirati ili sankcionirati svaki budući delikt mišljenja, već i one prošle. Čemu donositi zakon, ako njime ne možemo progoniti neistomišljenike?

Kad govori o političkoj doktrini dr. Tuđmana i velikom djelu Gojka Šuška, "vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država", htio bih podsjetiti na onu točku u kojoj se ove dvije stvari na najljepši mogući način srele. Riječ je o odlikovanju redom Nikole Šubića Zrinskog, koje je blagopočivajući prvi hrvatski predsjednik 30. svibnja 1995. - za "junački čin u ratu" - instalirao na prsa Siniše Rimca, pripadnika osiguranja tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška.

Je li ovim ordenjem i bodyguard angažmanom konačno izrečena oficijelna zahvala hrvatske države za Rimčevo sudjelovanje u egzekuciji članova obitelji Zec, možda najbolje govore riječi koje je sam predsjednik tom prilikom izrekao: “Odličja koja ste primili znak su priznanja, ali ona vas i obvezuju da nastavite onako kako ste to i do sada činili, zasluživši ta odličja i promaknuća, da budete uzor drugima i opravdate povjerenje koje sam vam kao državni poglavar u ime domovine dodijelio... Želim vam mnogo uspjeha u daljnjem radu u interesu naše oružane sile, nacionalne sigurnosti, u interesu naše hrvatske domovine.”

P. S. Pošto se moje mišljenje o Domovinskom ratu ipak malčice razlikuje od onog koje se nastoji službeno propisati, pozivam Tomislava Karamarka, čim se za to stvore zakonski uvjeti, da me uhapsi i sankcionira. Sa zadovoljstvom ću služiti propisanu kaznu zbog nespremnosti da svoja razmišljanja o zločinima počinjenim pod visokim pokroviteljstvom hrvatske države zadržim u sebi ili unutar četiri zida u kojima obitavam.

Lupiga.Com