Puno se veselin Božiću i Novoj godini. Jer zahvaljujući mojoj familiji u kojoj svi imamo malo pomaknuti osjećaj za vrime, božićna drvca, snig u Zagori i tenperatura između 0 i 10 stupnjova su u stvari - prvi vjesnici lita.

Naime, kod nas tradicijonalno postoju samo dva godišnja doba. Lito, i Još malo pa lito.

Drugin ričima, sad se naprimjer nalazimo otprilike u tom dilu godine koje se zove Još malo pa lito. To zato jer svake godine, čin počnu prve predbožićne petarde i ukrasi po izlozima, moja mater reče: A bogati, evo ti Božića i Nove godine, neš se ni okrenit, eto ti lita! (Ja se svaki put okrenen, al' litu ni traga ni glasa).

Tako da kod nas lito počinje negdi okolo Božića, a završava..ma, uopće ne završava, kad malo boje promislin. Od malena me je naučilo da Božić znači oni dil godine priko kojega se, uz kratko oslanjanje na Novu godinu, čas posla dobaciš do lita.

Dva dana poslin Nove, mi već nestrpljivo počnemo iščekivat znakove da je omrznuta nam zima crkla i predala oružje. Tamo oko petnajsti prvog, mater, (uvik ona), izađe isprid kuće, i ako vanka ne bude dvajstipet u ladu, iskusnin tonom prokomentira:

- Aaaaa, bome je ove godine zima malo produžila!

- Mama, petnajsti prvog je, kalendarski smo još u debeloj zimi!

- Aj muči, šta ti znaš, berlo jedna. Ne sićan se kad je bilo vako zima u ovo doba godine, kažen ti ja, sve je ošlo kvragu!

I tako svake godine. Svake godine "Nikad nije 'vliko kiše napadalo", "Nikad nije bilo vako zima usrid zime" ... a kad dođe lito, bit će to opet jedno "Nezapamćeno vruće lito".

U međuvrimenu, čekajući lito, koncentriran se na božićne poklone, a najviše na božićna drvca. Malo ćirin suside, i primjećujen da svaku godinu dovlače doma sve manja i manja stabla. Koja, zahvaljujući stezanju kaiša, stvarno postaju drvca. Da ne kažen drvćenca.

Kako je krenilo, na kraju ćemo doć do bonzai verzije. Pa ćemo dotična drvca moć držat u čikari od kave.  Bonzai su nam postali i poklonići, koje, da sve bude u stilu, kupujemo u kineskin Sve po bogtepita kol'ko sinboličnih kunića.

Kineska groznica se nastavja i poslin, u prvon misecu, kad nan iznos kešovine po đepovima poprimi zabrinjavajuće bonzaić forme.

Ostaje nam samo nadat se da pošast neće dovatit i određene organe naših muških, jer bi bonzai verzija tih organa znatno ugrozila jedinu besplatnu zabavu svekolikog nam pučanstva... Neće nam bit lako, osjećan.

Sva srića da je lito na pragu. Jedva čekan. Pa ću se lipo itnit u more. Koje će ovog lita bit nezapamćeno plitko u plićaku, i nevjerojatno duboko, u dubini.

Autorica piše i na www.split-online.info