Svakom poštenom Hrvatu i katoliku usna je zatitrala od zadovoljnog smiješka kad je pročitao da policijski ministar Tomislav Karamarko najavljuje odlučan obračun s komunističkim zločin(c)ima, poglavito onima iz 1945. godine. Već par dana nakon najave ministar je počeo ispunjavati obećanje. Policija je odvažno bagerima i lopatama prekopala jednu lokaciju na zagrebačkoj Kustošiji, gdje kosti žrtava komunističkih zločinaca već 65 godina čekaju Tomislava Karamarka da ih izbavi iz zemlje. Svaki pošteni Hrvat i katolik sa zanimanjem je popratio ovu akciju, a u javnosti se odmah razvila i polemika. Mesić je napao Karamarka, Banac je napao Mesića, oglasili su se na stranicama Večernjaka i dežurni nacionalisti, pa sad čekamo da netko napadne Banca, nakon čega bi se trebala javiti nova ugledna ličnost da napadne onog tko je napao Banca jer je Banac napao Mesića što je napao Karamarka. Bilo bi zgodno da o svemu tome ponešto napiše i Miljenko Jergović, pa da mu odgovori Velimir Visković, pa da uskoči netko i sijevne s nečim na što bi se mogla nadovezati Hvidra. Bi li Tomislav Karamarko tad bio zadovoljan ili je ovaj predani borac protiv kriminala zadovoljan samo onda kad se krivci nađu iza rešetaka?

Nama se nekako čini da Tomislav Karamarko pitanje komunističkih zločina ne otvara zato jer želi biti duga ruka pravde, nego zato jer je sitni manipulator koji već godinama blefira hrvatsku javnost i nadređene mu političare prikazujući se sposobnijim nego što jest. Nama se nekako čini da je Tomislav Karamarko sitni blefer s krupnim ambicijama da u narednih nekoliko, najduže desetak godina dođe na čelo države. Nekako nam se čini da Karamarko građan(k)e Hrvatske smatra glupanima i glupačama kojima će lako prodati priču o sebi kao zaštitniku nacionalnih interesa i nemilosrdnom progonitelju neprijatelja Hrvatske, bili oni živi ili mrtvi. Čini nam se da je Tomislav Karamarko idealan budući izbor hrvatskog birača i biračice za visoke državne dužnosti. On je spreman i napet kao puška, samo mu još treba da ga Jadranka Kosor imenuje za potpredsjednika HDZ-a, pa će dalje stvar ići kao po špagi.

U svom usponu na vrh piramide vlasti - zasad vrlo uspješnom - Tomislav Karamarko igra kombinacijom novih i starih, prokušanih taktika. S jedne strane tu je izvrsna suradnja s obavještajnom zajednicom kojoj je jučer bio na čelu, a s druge politika buđenja aveti prošlosti koja će dati novu porciju podjela, besmisla i  lamentacija o komunističkim zločinima koji moraju i imaju biti kažnjeni. Ako uzmemo da su komunističke zločine činili redom mladići stari 18 godina, ti ljudi su danas ili 83-ogodišnji starci ili odavno mrtvi kao i njihove žrtve.

Umjesto da se bavi organiziranim kriminalom, bilo onim političkim ili klasičnim, ministar policije baca se u potjeru za mrtvima, odnosno onima koji samo što nisu ukopani. Ministar Tomislav Karamarko u Večernjem listu ne poručuje da će uhvatiti ubojice nesretnog gospićkog svjedoka zločina Milana Levara. On ne govori o organiziranom kriminalu u Zagrebu, koji već pet, šest godina radi neometan policijskim intervencijama. Ne, prava opasnost vreba iz staračkih domova. Naravno, svjestan je svega Tomislav Karamarko. Vjerujemo da on dobro zna gdje su pravi kriminalci i zločinci, ali kako odoljeti kad je narod tako glup da ga možeš izmanipulirati kako hoćeš. Zaigrao se Tomislav Karamarko, može mu se.

Zašto se može Tomislavu Karamarku? Zašto ovaj čovjek ima odriješene ruke? Zašto je uopće imenovan za ministra? Mislite li da je imenovan jer je izvanredno stručan i dobar u svom poslu? Ako je tako dobar i stručan, što je svih ovih godina Tomislav Karamarko radio na čelu tajne službe? Svi slučajevi kriminala kojima smo svjedočili minulih nekoliko godina bili su njegov posao, ali ne sjećamo se da je bilo nekih uhićenja. Šef države bio je Ivo Sanader, rizničar je bio Mladen Barišić, Karamarko je bio šef službe, a  Barišićeva kćerka Adrijana šefica njegovog ureda.

Spominjemo to onako usput, tek da bi Karamarka napravili smiješnim. Kćerka jednog od glavnih aktera kriminalnih radnji radila je u njegovom uredu. Stotine milijuna nestajalo je u vidu magle, a korupcija je nagrizla sam vrh države. Da li je tu u pitanju bila i nacionalna sigurnost? Tko je ono bio zadužen za nacionalnu sigurnost? Tomislav Karamarko. Gdje su njegovi rezultati bili u to vrijeme? Ako nije mogao raditi jer sustav nije valjao, zašto nije podnio ostavku nego je odlučio biti njegov dio? Tomislav Karamarko minulih godina, do 2009.,  nije odigrao ništa korisno da zaustavi sav taj kriminal, a bio je šef službe. Poslije su ga imenovali za ministra policije, koji će kao nešto otkriti. Tko su naručitelji Pukanićevog ubojstva? Tko su ubojice i naručitelji ubojstva Milana Levara? Tko je glava organiziranog kriminala u Hrvatskoj? Tko je glavni hrvatski igrač u švercu heroina balkanskom rutom? Neka nam na ova pitanja odgovori "najboli ministar policije - Tomislav Karamarko". 

Sudeći po rezultatima, Tomislav Karamarko je nesposobni povjesničar kojeg je naš hudi hrvatski slučaj zatekao na najodgovornijim mjestima u državi i trebalo bi mu dati nogu u dupe, a ne pustiti ga da se s nama zajebava, odnosno da nas zajebava najavama borbe protiv komunističkih zločinaca.