DRUGE OČI TATJANE GROMAČE

To više nije samo dojam - Hrvatska je zemlja siromaštva

ritn by: Tatjana Gromača | 25.01.2017.

Svijet kakav poznajemo uistinu nestaje. Dovoljno je samo pogledati vanjštinu hrvatskoga glavnoga grada – više se čak niti u strogome centru ne mogu sakriti opustjeli, prazni stanovi golih, propadajućih zidova, samo ukoliko se prolaznik odluči podignuti malo pogled prema gore, preusmjeriti ga s prizemnih pročelja, koja još uvijek, barem u strogome centru, šire laž blagostanja. Ta je laž dovedena do ovog sveopćeg populističkog neukusa – nije posve jasno kome su namijenjene prodavaonice cipela, od kojih jedan par košta pet tisuća eura, niti haljina, čije cijene je nelagodno spominjati? O ulicama malo zabačenijim od strogoga centra da i ne govorimo, kao ni o tome kakvi su prizori svakodnevice u slavonskim, ličkim, dalmatinskim i drugim provincijama. Kakvih sve slika ima po tamošnjim bolnicama, socijalnim ustanovama, čovjeka je strah i pomisliti.

Hrvatska je zemlja siromaštva. To sada više nije stvar osobnih dojmova i pogleda, već krute statistike, rezultat ekonomskih činjenica koje su nedavno u javnosti iznijeli stručnjaci s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Nakon prednovogodišnjih ekstaza koje su ovdje neobično, s obzirom na realnost i činjenice, visoko neprirodne, uslijedili su dani otrežnjenja, susret sa stvarnosti čije su realne komponente negdje proporcionalno, samo s druge, donje strane skale. Ravnateljica Ekonomskog instituta u Zagrebu, gospođa Maruška Vizek kaže – „Rumunjska nas prestiže. Mi smo od treće najbogatije bivše socijalističke zemlje na početku tranzicije postali druga najsiromašnija zemlja, dvadeset i pet godina kasnije“.

To nije samo posljedica visoke vanjske zaduženosti, koja se još uvijek povećava, već i dakako katastrofalno lošeg gospodarenja državnom imovinom, koja se je istopila, rasula, rasprodala, nestala…

Biti siromašna zemlja moguće da i ne mora uvijek biti tako porazna činjenica, ukoliko je to dio prirodnoga stanja određenog prostora, uvjetovanog skromnim prirodnim bogatstvima, obrazovnom i svakom drugom – privrednom, gospodarskom, upravljačkom i tehnološkom zaostalosti. U takvim zemljama, ukoliko ih negdje još uvijek ima, ljudi možda žive više u dosluhu s prirodom, i s određenim elementima unutar sebe, koje smo mi u civilizacijski naprednijim prostorima zapostavili, ili nam samo dodatno stvaraju probleme. Ali to nije to – ne u ovom slučaju, obzirom da naša zemlja po prirodi svoga nasljeđa i svojih bogatstava, u koje treba ubrajati i obrazovane, prodorne i sposobne ljude, nije siromašna – dapače. Ovdje još uvijek žive ljudi koji svojim dosadašnjim iskustvom tome mogu posvjedočiti.

Plastična ambalaža
Biti na strani onih koji imaju novac i moć u svojim rukama (FOTO: Lupiga.Com)

Naše siromaštvo, kao i ono koje se javlja kao zabrinjavajuća pojava u puno razvijenijim, i nebrojeno puta bogatijim europskim zemljama – na primjer, u današnjoj Njemačkoj, govori o naraslim društvenim nejednakostima, prema kojima velika manjina ima puno i previše, dok je broj onih koji imaju malo ili ništa uvećan, i još uvijek raste. Jaz, procijep između ovih dvaju skupina do te je mjere uvećan da se već može govoriti o ponorima koji su nepremostivi. Šanse da se taj jaz smanji gotovo da su nikakve – ideje socijalne pravde i ravnoteže, kao i pogledi na čovjeka kao na biće zajednice koje se u njoj ostvaruje na korist sviju ishlapjele su, i danas ih se još uzima u obzir u kontekstu kakve salonske, dobro potkožene, ironije. To je porazan znak da se i dobar dio onih, koji se obično nazivaju „društvenim elitama“, a čiji bi dio unutarnjeg opredjeljenja trebao biti suprotstavljanje društvenim nepravdama, opredijelio za suprotno – biti na strani onih koji imaju novac i moć u svojim rukama.

To dovodi do toga da se sve više ljudi osjeća društveno izopćenima, da sve više ljudi, ukoliko uopće nešto radi, radi sve manje isplative poslove. Ovakvo mišljenje daje i ekonomski komentator njemačkog Die Zeita, novina koje se po vrijednostima koje podržavaju smatraju „buržoaskim“. No i tamo sada dolaze do zaključka – „Očigledno je da neoliberalni kapitalizam uništava temelje vlastitog postojanja. Političari i novinari u liberalnim društvima ne rade u korist svih, već samo u korist svoje klijentele.“

U današnjoj Njemačkoj čak se 70 posto građana kritički izjašnjava o porastu društvene nejednakosti, za koju se smatra da je prevelika. Peter Bofinger, profesor ekonomije i savjetnik Angele Merkel, kaže: „Porast nejednakosti raspiruje populizam i uništava svijet kakav poznajemo.“

Sat rolex
Kome su namijenjene prodavaonice ovakvih satova? (FOTO: Lupiga.Com)

Tome na žalost, u još surovijim nerazmjerima, i sa zabrinjavajućim posljedicama koje one već uvelike donose (velik broj gladnih, nezaposlenih, beskućnika, starih i bolesnih bez mogućnosti za kvalitetno medicinsko i socijalno zbrinjavanje…), svjedočimo i kod nas. Svijet kakav poznajemo uistinu nestaje. Dovoljno je samo pogledati vanjštinu hrvatskoga glavnoga grada – više se čak niti u strogome centru ne mogu sakriti opustjeli, prazni stanovi golih, propadajućih zidova, samo ukoliko se prolaznik odluči podignuti malo pogled prema gore, preusmjeriti ga s prizemnih pročelja, koja još uvijek, barem u strogome centru, šire laž blagostanja.

Ta je laž dovedena do ovog sveopćeg populističkog neukusa – nije posve jasno kome su namijenjene prodavaonice cipela, od kojih jedan par košta pet tisuća eura, niti haljina, čije cijene je nelagodno spominjati?

O ulicama malo zabačenijim od strogoga centra da i ne govorimo – nikada u Zagrebu nije bilo toliko Second hand shopova, za koje je u današnjem kontekstu posve jasno da nisu tu zbog neke sveprisutne „vintage“ mode, već kao posljedica očaja i neimaštine. Osim toga, i oni, bez obzira na jeftinoću i moguću kvalitetu svoje ponude, zjape prazni.

O tome kakvi su prizori svakodnevice u slavonskim, ličkim, dalmatinskim i drugim provincijama, kakvih sve slika ima po tamošnjim bolnicama, socijalnim ustanovama, čovjeka je strah i pomisliti.

Zagreb panorama
Dovoljno je samo malo podignuti pogled s prizemnih pročelja (FOTO: Lupiga.Com)

No, pustimo sada osobne dojmove, oni se uvijek mogu pripisati kakvoj osobnoj neuralgiji, krajnjem subjektivizmu. Pred nama su činjenice, koje nikome ne idu u prilog, čak niti onima koji još uvijek žive u uvjerenju da drže stvar u svojim rukama, i da konci koje su nategnuli do maksimuma ne mogu popucati. To je doduše malo neobično, naivno uvjerenje, za jednu takvu populaciju, koja je sve samo ne naivna.

U Zagrebu je ovih dana promovirana knjiga ekonomskog stručnjaka Živka Rakovca, „Tranzicija kapitalizma u socijalizam“. Treba vidjeti što ovaj teorijski i praktični stručnjak misli o vremenima koja su pred nama, no rečenice koje je izgovorio na promociji možda i nisu tako pesimistične: „Promjena društvenih odnosa doći će i odozgo i odozdo. Za sada se odozgo jačaju suprotnosti, nejednakosti i problemi, ali vladajuće elite morat će početi razmišljati o promjenama. Svaka takva promjena bit će odmak od rasta nejednakosti.“

Te se rečenice čine točnima, oslobađajućima. Hoće li takvi, nadolazeći trendovi, zahvatiti i našu zemlju, i u kojem modificiranom, „tranzitnom“ obliku, možemo nagađati, ali smijemo primijetiti kako te promjene neće donijeti jedan čovjek, niti politička stranka, bilo koje boje. Promjena je u svakome od nas, u svakom postupku, odluci. To su važne stvari, koje je dobro imati na umu, ukoliko se uistinu teži promjenama postojećeg, već ukorijenjenog sustava vrijednosti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

Do sada komentara: 17

Komentiraj

xyx prije više od 7 godina

Najprije je morao doći na vrh Milošević da bi "obespravljeni "srpski narod naelektrizirao.Jer ,oni jadnici, obespravljeni, moraju vratiti svoju ravnopravnost!Onda je trebalo uvjeriti Slovence da će im biti bolje izvan Jugoslavije.To je kao da polarnog medvjeda uvjeriš da mu je bolje živit bez leda,negdje u Africi.Ali uspilo je!Ameri mogu što zažele.Potom je na čelo Hrvata trebalo dovesti Tuđmana.Da ima ko raspirivati ,jer za rat ih treba ipak bar dvoje.I to je uspilo!A kad je rat zakotrljao,tad je trebao sve pojačati sa A Vrdoljakom i njegovom propagandom.A onda je uslijedio juriš na od mladosti ispražnjene pogone ,poduzeća ,ustanove ...trebalo je "pretvoriti "sve.Svježa groblja novih križeva su skretala pažnju od tog juriša.Da bi se pretvoreno uspješno predavalo imperijalu brinu tzv braniteljske strukture.Oni braneći sebe i svoje djelo,ističu da RH nije postojala prije njih!Nego je nastala u njihovom (miloševićkotuđmanovskovrdoljakovom)domovinskom ratu.A pošto prije toga nije bilo ničega,onda je dobro da sada ima ičega....kao pravi čuvari ruvolucije!Kidaju se od smija u hiporaifesenovskim odjama , a vataju za drobove od smija telekomoši ,ali na njemačkom.......I kako bi to ljudi usred te komedije ,mogli biti bogati??Dobro je da nismo baš svi na kontejnerima.Jer tad ne bi bilo ni kontejnera.
niko i ništ prije više od 7 godina

@ b , slažem se - prenapuhani ego.
b prije više od 7 godina

@ niko nist, procitaj si unazad komentare Verene. Ona bi se trebala iseliti iz , cini mi se Bosne, i kandidirati. Mene osobno ne dira vrhuska, nego oni odozdo koji ih podrzavaju. Cak su i oni bili direktno u ratu ili ko mi izgubili najdraze zauvijek i dalje ih prate ko da su im neznam sto dali. Grozno ludilo. Narusen sistem vrijednosti, pokusava se reci da je sve bilo lose prije, a zapravo se ponavlja bas ono lose iz proslosti , samo se negativni predznak promijenio u pozitivan. Neki kazu da je to kognitivna disonanca, meni se vise cini prenapuhani ego.
niko i ništ prije više od 7 godina

@ b - sve pet, slažem se s tobom ali da ti pravo velim da imam 30 godina manje ne bi me više bilo u ovoj nekad divnoj zemlji. Nisam niti u jednoj stranci, tata mi je uvijek govorio da mislim svojom glavom a to smatram ispravnim iako nije baš praktično, ne? Ali teško mi je gledati ovo, ovo bezglavo vrludanje naših " državnika" koji uglavnom najviše brinu za svoje interese, užasno je da ovdje vlada korupcija u tolikoj mjeri da smo treći na na popisu najkorumpiranijih, upravo objavljeno o epidemiji raka, sve propada, nema naših tvornica, poduzeća, samo se uvozi koje kakav bofl, ne izvozimo praktički ništa. Pa što da mi napravimo sami? Što možemo protiv onih koji se klanjaju amerima i sličnima, šalju naše dečke u Afganistan, pa kaj smo mi u ratu s Afganistanom? Jeli? Pa kad su nam oni objavili rat?
Ma ne, ovo više nema smisla, više se ni himna ne pjeva uobičajeno nego se dovede neki lik koji važno pjeva ono što je pjesma cijelog naroda, uvijek je bila izvođena u zboru i uz pratnju orkestra. Da,da, mi smo i u Jugi pjevali Lijepu našu, to je bila naša voljena himna, usput uglazbio ju je visoki časnik, carski, Josif Runjanin. I voljeli smo je pjevati, na školskim i gradskim priredbama. Znaju li danas djeca tko je bio čovjek koji je tako lijepo uglazbio divne stihove Mihanovićeve?
Ne, ovo nema smisla. Ovo je jad i bijeda. Žao mi je svih mladih ljudi, naročito onih mladih i obrazovanih, ali još više onih polupismenih neznalica jer takvi su stvoreni da se njima manipulira. I napadaju bezobzirno one koji misle malo drukčije od njih samih.
Žalosno.
Pozz
b prije više od 7 godina

Ono sto sam zelio reci prije, da u Hrvatskoj ima puuuuuno problema, ali su ljudi navikli na muku i nose se s njome kako znaju i umiju. Ja vjerujem da ce hrvati uspjeti , jer jedino u Hrvatskoj imas toliko promijenjenih vlada i struja, koje ljudi biraju, u tako relativno kratkom periodu. Ono sto mene brine su ODLASCI MLADIH !!! Ak to nije relevantno, onda je bolje imati anarhiju nego vladu koja mase barjacima, arogancijom i setnjicama po bijelom svijetu. Ne treba nam netko ko ce urgirati amerima da nam ponude vise viza za odlazak, nego netko s planom razvoja, ne rasprodaje...