DRUGE OČI TATJANE GROMAČE
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mala kritika škole za proizvodnju poslušnika

Mala kritika škole za proizvodnju poslušnika

ritn by: Tatjana Gromača | 01.06.2020.
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mala kritika škole za proizvodnju poslušnika
Približivši se, nakon dugo godina, ponovno školi, uviđam ono što sam uviđala i nekada davno – da je škola, ovako kako je ovdje organizirana, neprijatelj čovjeka, prirodnih, spontanih razvoja njegovih potencijala, koje, gotovo pa u pravilu, gleda kako da uguši i oslabi, ne bi li od njega sačinila revnog državnog službenika, poslušnu personu koja prihvaća sve što joj se diktira odozgo, i koja je spremna da tu diktaturu poslušnosti i strogoće, uštogljene uzoritosti koja želi sugerirati besprijekornost i bezgrješnost u svakom pogledu, zavodi i provodi dalje, radeći tako, u stvari, poput policije, vojske ili sudstva, poput revnih državnih činovnika na zavođenju reda, koji nije drugo nego uvijek različitim politikama proklamirana ista disciplina – disciplina ne mišljenja i jednoumlja, disciplina podložnosti i pasivnoga prihvaćanja, disciplina slijepog otuđenja od jastva, postajanja strojem.

Moja naklonost prema školi pojavila se je naknadno, iz daleka. Jer, istinu govoreći, približivši se, nakon dugo godina, ponovno školi, iz nekih drugih razloga, uviđam ono što sam uviđala i nekada davno – da je škola, ovako kako je ovdje organizirana, neprijatelj čovjeka, prirodnih, spontanih razvoja njegovih potencijala, koje, gotovo pa u pravilu, gleda kako da uguši i oslabi, ne bi li od njega sačinila revnog državnog službenika, poslušnu personu koja prihvaća sve što joj se diktira odozgo, i koja je spremna da tu diktaturu poslušnosti i strogoće, uštogljene uzoritosti koja želi sugerirati besprijekornost i bezgrješnost u svakom pogledu, zavodi i provodi dalje, radeći tako, u stvari, poput policije, vojske ili sudstva, poput revnih državnih činovnika na zavođenju reda, koji nije drugo nego uvijek različitim politikama proklamirana ista disciplina – disciplina ne mišljenja i jednoumlja, disciplina podložnosti i pasivnoga prihvaćanja, disciplina slijepog otuđenja od jastva, postajanja strojem. 

Iz tog razloga ne mogu a da ne primijetim kontradikciju, no ona je, istina, samo površinske naravi, jer s površine promatrano i samoj mi se može učiniti kako, s jedne strane, uzdižem u nebesa važnost čovjekova obrazovanja, dok s druge strane rogoborim protiv škola – no to je rogoborenje protiv škola onakvih kakve ovdje imamo, i kakve najvećim dijelom poznajemo, protiv njihovog unutarnjeg ustroja koji je, suštinski gledano, nehuman, i koji je kolaboracionistički postavljen prema vladajućim politikama, koji je, zapravo, njihov osobni proizvod i produžena ruka njihova djelovanja primijenjena, usmjerena ka najmlađima, ka njihovom poželjnom – i jedinom uistinu prihvatljivom odgoju i obrazovanju.

Škola
Za drugačije obrazovanje (FOTO: HINA/Admir Buljubašić)

Pogledajmo se u oči i kažimo – je li ta škola, taj državom kao najuzvišenijom matronom reguliran oblik društvenog eksperimenta – oni oblici škole kroz kakve smo uglavnom, najveći dio nas prošli, i kakve poznajemo, urodila svojim istinskim plodom – slobodoumnim, odgovornim, kritičnim i samokritičnim građanima, sposobnim i voljnim da uzde vlastita života drže u vlastitim rukama, i da im pri tome glavni orijentir bude ne samo osobna sloboda i osobno napredovanje, što podrazumijeva i shvaćanje o važnosti trajnog, doživotnog školovanja, već sloboda i napredovanje svakog živućeg bića, i ne samo onog ljudskog, antropomorfnog oblika? 

Je li uopće moguće izvesti odvajanje škole od države, crkve od države, umjetnosti od države, ili su to sve samo polu dašćući pripetnjaci sustava kao takvog, koji u njima sistematski održava disanje na škrge, poštivanje mjera osrednjosti i blagog mrtvila čiji je centralni unutarnji imperativ sagibanje glave, poslušnost do besvijesti, do novih i novih oblika nesloboda? 

Što bi bilo kada bismo takvom poslušničkom, vojnički ustrojenom školstvu, školstvu straha i strogoće, školstvu nepoštivanja individue, jednom zauvijek kazali NE!, kada bismo organizirali obrazovanje osnovano na drugim principima, temeljenim na razvoju mudrosti i spoznaje? Školu koja razvija shvaćanja i perspektive širenja onoga što je svakome već dano, po bogatstvu njegove unutrašnjosti, koja ukida viđenja o manjkavosti i hijerarhijama, o grozomornoj kompeticiji? Da li bi to značilo i otvaranje mogućnosti za oblikovanje, razvoj drugačijeg čovjeka, za drugačije oblikovanje gline, spužve koja upija?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

    23.06.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

  2. IZBORNO SILOVANJE: Kasno Križar u parlament stiže

    19.06.2020.

    Nataša Škaričić

    IZBORNO SILOVANJE: Kasno Križar u parlament stiže

  3. OTETO IZ TMINE: Izazov zlikovačkih lista

    18.06.2020.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Izazov zlikovačkih lista

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije