Prije mjesec dana život Hosnija Mubaraka izgledao je baš kako ga još uvijek aktualni egipatski predsjednik zamišlja. Brojni turisti na pješčanim su plažama ostavljali svoje ušteđevine slaveći Novu godinu. Obama je bez razmišljanja mogao podignuti telefonsku slušalicu i računati da će Hosni prihvatiti svaku ulogu koja mu se namijeni u regionalnoj politici. Za uzvrat Hosni je mogao računati na kredite i podršku.

Samo dva tjedna kasnije Tunis je izgorio u revoluciji, a narod je uspio istjerati predsjednika Ben Alija koji je godinama bio simbol korupcije, lažnih reformi i beznađa u kojem su se Tunižani desetljećima saftali čekajući bolju budućnost, nesvjesni stanja u kojem se nalaze, apatični, pasivni i nezainteresirani za politička pitanja.

„Što brodi ne mogu da prevale, čovjek umije“ kaže pjesma, a Tunižani su, nakon što su prevalili što mogu brodi, napokon stali na rubu ljudske izdržljivosti. Bacili su vesla, gurnuli kapetana galije preko palube i sada pokušavaju uhvatiti pravi vjetar.

„Siromašni smo, nemamo posla, nemamo budućnosti, što da radimo? Da se samozapalimo?“, zapitao se prekjučer jedan mladić na ulicama Kaira u razgovoru s reporterima BBC-a objašnjavajući razloge revolucije u Sjevernoj Africi.

Ako poslušamo mladog Egipćanina iz Kaira, čini se kako je i on, zajedno s posadom, došao do barijere koju ni čovjek ne može prevaliti. Mlad je, nezaposlen, ne može se oženiti niti zasnovati obitelj i normalno živjeti. Ne treba većeg razloga za promjene u režimu u kojem je narodu oduzeta budućnost, u korumpiranom režimu koji se obogatio na račun naroda.

Siromašni smo, nemamo posla i nemamo budućnosti, koliko su te riječi, to stanje i taj osjećaj nepoznati Hrvatskoj? Korupcija, prazna obećanja, reforme, Koliko su ti pojmovi, ta stanja i te laži poznate u Hrvatskoj?

Tunižani i Egipćani su apatični, pasivni i nezainteresirani za politička pitanja.

Koliko smo te riječi slušali u Hrvatskoj?

Siromašni smo, nemamo posla, nemamo budućnosti, što da radimo?

Watch: http://english.aljazeera.net/watch_now