Sigurna sam da u Kraševim napolitankama nema nafte sa Bliskoga istoka. Baš zato neću više doktorima nositi Bajaderu. I dobro ću razmisliti hoću li kupiti mjesečno jednu vrećicu bombona 505 sa crtom.

Bojkotiram Kraš! Zato što više nije naš! Nas djece, koja smo gradila svoj svijet pomoću sličica iz čokoladica Životinjsko carstvo. Što bismo danas znali o džungli da nije bilo tih čokoladica. I Tarzana, naravno, sa Džejn i Ćitom. Odavno bi nas pojele opasne, namnožene divlje životinje, da ih nismo na vrijeme naučili razlikovati. Pojedinci još utvrđuju gradivo, pa tako dječak u najboljim godinama, koji na uličnom štandu prodaje stare stripove, ponosno ističe natpis na šperploči: mijenjam sličice Životinjskoga carstva. Apsolutno sam sigurna da ni on neće više odvajati tako puno novca za napolitanke i bajadere. Odavno je prekinuo vezu i raskrstio sa ledenim kockama i griottama.

Kad bi samo Ivica Todorić htio priznati svoju vezanost za Životinjsko carstvo. Iz toga albuma sigurno je nastajala ideja o šumi i prašumi ponude u koju će naivne i plahe životinjice ući i zalutati. Imao je današnji bogataš dobre učitelje, bio je dobar učenik i rezultat je postignut. Vidljiv i opipljiv. Savladavao je lekcije bez ponavljanja. Zato je danas moja ljutnja na njega manja od one koju sam sačuvala za Kraš. Njegovo poslovno carstvo već odavno bojkotiram. Kraševo tek odnedavno, ali sad u totalu. Počelo je djelomično, sa čokoladama od 75 i 80 grama, ponuđenima i reklamiranima kao da se radi o standardnima od 100 grama. Koliko li ih je samo tona prodano, dok se ljudi nisu počeli prisjećati matematike iz prvoga osnovne, zbrajanja i oduzimanja do sto. Tješila sam se kako to naš dragi Kraš ispituje tržište, vodi brigu o pretilosti djece, želi smanjiti buduću potrošnju inzulina. A ne želi snižavati cijenu kako ne bi zbunjivao sladokusce. Koji kupuju hrvatsko. Onako kako proklamira predsjednik Hrvatske gospodarske komore i, o, gle čuda, dojučerašnji šef Upravnoga odbora Kraša.

Pa, ako sam za čokoladice i imala razumijevanja, za napolitanke više nemam. Na stranu to što su sve lošijega okusa i sve jače umjetno zaslađene. To su već godinama, pa smo ih svejedno voljeli. Uvjeravaju da su one najprodavaniji Krašev proizvod. Sad mi je od njihove slatkoće ipak došla muka. Kad bi nam samo netko odgovorio zašto je potrebno standardno pakiranje od jednoga kilograma – 1 kg – pretvoriti u nestandardnih 840 grama – 0,84 kg – i zadržati istu cijenu, možda neku lipu nižu, zavisno od trgovine i marže. Tko li nam to poručuje da smo šaka nepismenih bezveznjakovića koje se vrlo lako može prevesti žedne preko vode. Kako se nitko u upravi i menadžmentu nije dosjetio pa ponudio potrošačima poštovanje u obliku 1,20 kilograma, odnosno 1.200 grama napolitanki po cijeni 1 kilograma. Tko to voli svoj narod tako jako da samo gleda kako bi ga prevario.

Ili u Krašu možda misle da su ona djeca iz vremena Životinjskoga carstva već pomrla. E, nisu. Napolitanke više neću kupovati. Umjesto njih nafilat ću jeftine oblatne. Ne pada mi na pamet kupovati bajadere, taman i na lotu da dobijem. Imam odličan recept za super bajaderu, bez emulgatora, soja lecitina, E 322 dodatka i arome. A bomboni 505 sa crtom su skroz – naskroz promijenili okus, na lošije, naravno. Gdje li je ono Josip Kraš?