Proces pretvaranja Hrvatske u neku vrstu poligona za političke eksperimente klerikalizma, koji je udarnički začet u ranim danima osamostaljene zemlje, ovih se dana nesmiljenim tempom nastavlja na Sveučilištu u Splitu. Nakon što se normaliziralo stanje da se u javnim školama predaje katolički vjeronauk, dok Katoličko-bogoslovni fakulteti na mala vrata prodiru u humanističke institucije, čemu ovih dana svjedočimo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sveučilište u Splitu pokazalo je novu razinu poduzetnosti. 

Uvijek avangardni Split nameće ritam ostatku zemlje, na ovom konkretnom slučaju kroz organizaciju tribine pod naslovom „Putokaz za mlade“. S obzirom na neumjerenu količinu patetike i sjemeništarskog rječnika prepunog riječi koje ne znače ništa, ali dozlaboga dave te imajući u vidu sugestivan naslov, koji kao da je prepisan iz kakvog priručnika pastoralnog ureda za mlade, poziv na dotičnu tribinu jednostavno je nemoguće prepričati. Stoga ćemo ga prenijeti u cijelosti: „Centar za unaprjeđenje kvalitete i Centar za savjetovanje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu pokreće ciklus mjesečnih tribina u okviru kojih bi se stvaralo ozračje potrebe i opravdanosti za javnim raspravama o tekućim i životnim pitanjima akademske zajednice i društva u cjelini. Krajnji cilj jest stvaranje i razvijanje kulture dijaloga te konstruktivnog i argumentiranog verbalnog sučeljavanja na čijim se primjerima stvara kultura slušanja i aktivnog sudjelovanja u diskusijama u okviru i izvan akademske zajednice te posebno uvažavanje i shvaćanje drugog i drugačijeg, različitih i suprotnih mišljenja, stavova i svjetonazora. Tribina je prvenstveno usmjerena prema studentima, ali je namjenjena i ostalim članovima akademske zajednice, otvorena je i mogu sudjelovati svi zainteresirani. Prva tribina u ciklusu posvećena je analizi postojećeg stanja u hrvatskom društvu s naglaskom na lokalno i regionalno okruženje te perspektivama mladih ljudi, naročito visokoobrazovanih i s naslovom: Putokaz za mlade.“.

Čovjek koji je Marinu Barišiću bio u srcu, mislima i molitvama, osuđen je, zajedno s još dvojicom bojovnika, na 12 godina zatvora (FOTO: Novilist.hr)

Da vidimo, dakle, tko je ključni govornik koji bi trebao označavati putokaz za mlade, razvijati kulturu dijaloga, poticati uvažavanje drugog i drugačijeg te različitih mišljenja i svjetonazora? Zbog njegovog sudjelovanja se u konačnici, da se ne lažemo i organizirala dotična tribina. Riječ je, naravno, o splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću. Istom onom čovjeku koji mirno spava u denacionaliziranoj Biskupovoj palači, iz koje je prethodno iselio nekoliko javnih institucija, a da istovremeno nije vratio zgradu u Zrinsko-Frankopanskoj ulici koju je crkva dobila kao kompenzaciju prilikom nacionalizacije palače. No, ta neobična strast za gomilanjem nekretnina predstavlja manji problem za ovu temu.

U ona davna vremena, u kojima je nacionalistička desnica mogla dići na noge stotinjak tisuća ljudi bez problema i dovesti zemlju na rub državnog udara, umjesto da se muči s kamperima u Savskoj, Marin Barišić predstavljao je jednu od ključnih karika u tom neuspješnom revolucionarnom nastojanju. Sjetit će se oni boljeg pamćenja, kako je naš vrli nadbiskup na prepunoj splitskoj Rivi koja je došla braniti „nepravedno optuženog“ heroja Mirka Norca, izjavio sljedeće: „Pitaju me mnogi gdje je Norac. Pravi rodoljubi i bogoljubi bi znali odgovorit (…) On je u našim srcima, u našim mislima, u našim molitvama“. Čovjek koji je Marinu Barišiću bio u srcu, mislima i molitvama, osuđen je, zajedno s još dvojicom bojovnika, na 12 godina zatvora zbog toga što su proglašeni odgovornima za organizaciju i provedbu odvođenja najmanje 50 civila iz njihovih stanova i podruma te njihovu likvidaciju. Da su ti ljudi ubijeni samo zato što su bili Srbi, ne treba posebno naglašavati.

Računati na sram Marina Barišića i sličnih likova, naravno nije previše uputno, no cinizam kojeg s punom moralnom ravnodušnošću koriste ljudi sa sveučilišta, pokušavajući klerikalnim duhom zadojiti nove generacije studenata, posebno je zabrinjavajući iz dva razloga. Prvi je naravno vezan uz činjenicu da je već i sama ideja da Marin Barišić govori o toleranciji, dijalogu i uvažavanju drukčijeg, duboko nastrana i suštinski uvredljiva za svakog tko pamti duže od jučerašnjeg ručka. No, s druge pak strane, ovaj čin ukazuje i na sve prisutniju naviku da klerikalizam koristeći javne novce i resurse, polako privatizira javna sveučilišta, a sve to prolazi bez značajnog otpora u široj javnosti.

Baldasar je imajući u vidu vrijednosti kulture dijaloga studentici poručio da se radi o nedopustivom govoru (FOTO: Facebook/GradSplit)

Imajući u vidu sve navedeno, ne treba čuditi opća konsternacija koju je na tribini izazvalo pitanje jedne studentice o moralnom profilu Marina Barišića i smislenosti činjenice da dotični govori o navedenim temama. Pri čemu nam se kao posebno zanimljivim nameću dvije reakcije. Ona splitskog gradonačelnika Ive Baldasara i rektora Šimuna Anđelinovića. Tako je neustrašivi otkrivač fašističkih spomenika, Baldasar zaključio kako je on ljevičar, ali da nije netolerantan te da se ovdje radi o ostrašćenom i nedopustivom govoru, dok je rektor splitskog sveučilišta poručio studentici da je frustrirana. Naravno, u duhu proklamiranih vrijednosti razvijanja kulture dijaloga te konstruktivnog i argumentiranog verbalnog sučeljavanja, studentici je uskraćeno pravo da uopće završi rečenicu, a kamo li da se oko ovog pitanja razvije bilo kakva suvisla rasprava. Tako je u neobično koncilijantnoj atmosferi i ekumenskom duhu završena ova poučna tribina na splitskom sveučilištu.

Ostala je jedino dilema da li kao zajednički nazivnik ovog događanja koristiti naslov kultnog filma Živojina Pavlovića, „Doviđenja u sljedećem ratu“, ili poznati stih Matije Bećkovića, „Ćeraćemo se još“? Što god od navedenog izabrali, nema nikakve sumnje da se odigralo u „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com