Komemoracija 25 godina od smrti načelnika Policijske uprave osječko-baranjske, Josipa Reihl-Kira, nije 1. srpnja obilježena samo u Osijeku nadomak kojeg je ubijen, već i u jednom drugom simbolu razaranja koje je ovaj mirotvorac pokušavao spriječiti – vukovarskoj tvornici Borovo i Borovom naselju.

„Reihl-Kir i njegovo mirotvorno nasljeđe zaslužuju svoje mjesto u hrvatskoj povijesti, školskim udžbenicima, a u konačnici i u hrvatskom društvu u cjelini“, rekao je tom prigodom Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije koji je, u suradnji s osječkim Centrom za mir i nenasilje, i ove godine podsjetio na žrtvu čovjeka što je do posljednjeg trenutka pokušavao i uspijevao svoje sugrađane odgovoriti od međusobnog ratovanja.

Komemoraciju za Josipa Reihl-Kira prvi put je, kako piše portal kulturpunkt.hr, službeno podržao i Grad Osijek, a ovaj portal donosi i priču o tvornici Borovo, o Startasicama, Borominama i Borosanama, još uvijek najpopularnijim proizvodima Borova koji im otvaraju vrata novih tržišta i to u sve većoj mjeri stranih. 

U golemom kompleksu tvornice danas su danas funkcionalne još samo dvije zgrade (FOTO: Kulturpunkt/Katerina Duda)

„Danas je Borovo naselje velikim dijelom obnovljeno, ali ne i naseljeno. Iako su stambene jedinice useljive, proizvodnja koja bi trebala upošljavati sve te radnike, devastirana je i zapuštena. To je najbolje vidljivo obilaskom kompleksa Borovo u kojem su danas funkcionalne još samo dvije zgrade. Arhitekturu zaštićenu kao industrijsku baštinu Hrvatske, više od ratnog razaranja nagrizao je zub vremena. Unatoč tome, u Borovu vlada neki novi entuzijazam, u jednakoj mjeri vidljiv među radnicima, kao i u razgovoru s upravom”, piše Martina Domladovac za Kulturpunkt podsjećajući kako je tvornicu kožne i gumene obuće u blizini Vukovara 1931. godine osnovao godine češki industrijalac Tomáš Bat’a, a uz proizvodne pogone izgradio je i stambene komplekse za radnike.

Takva praksa nastavljena je i u socijalizmu, a radnici Borova koje je u međuvremenu izraslo u jedno od najvećih industrijskih postrojenja u Jugoslaviji razvili su i vlastiti urbani identitet „u jednakoj mjeri povezan s radom u tvornici kao i u opreci sa stanovnicima samog Vukovara ili okolnih sela“, navodi Kulturpunkt.

„Industrijski identitet velik je dio zanemarene prošlosti Vukovara čije su proučavanje zasjenile neke druge, mračnije teme“, piše novinarka zaključujući kako je u jednakoj mjeri zanemareno i istraživanje mirovnog djelovanja i doprinosa nenasilju koje su dali pojedinci poput Josipa Reihl-Kira – a upravo bi otvaranje ovakvih tema pomoglo stanovnicima u ratu poharanih područja da identitet žrtve zamjene kakvim konstruktivnijim. Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Kulturpunkt/Katerina Duda