Ne zanima me ako nije stvarno pobijedio – on je pobjednik. Jeremy Corbyn nam je ostavio projekt za nadolazeće godine. Na kraju izborne noći torijevci možda još uvijek imaju prevlast, no Jeremy Corbyn je danas pobijedio.

Da, znam da je ovo besraman spin, ali poslušajte me: u zadnjih nekoliko tjedana, pod vodstvom Corbyna, opravdali smo pristup laburističke ljevice i njezinih međunarodnih istomišljenika.

Ovo su prvi izbori nakon 1997. na kojima su Laburisti osvojili više zastupničkih mjesta nego na prethodnim izborima, a stranka je dobila najveći udio u glasovima od 2005. i to uz smanjenje 24-postotnog deficita po nekim anketama.

Otkada je Corbyn preuzeo vodstvo krajem 2015. godine, preživio je uzastopne napade u vlastitoj stranci, što je kulminiralo neuspješnim pokušajem puča protiv njega. Kao vođa Laburista nije se mogao osloniti ni na vlastite kolege iz stranke u parlamentu. Mala grupa kojom je bio okružen bombardirala ga je neprijateljskim internim curenjima informacija i dezinformacijama te protiv njega vodila prljavu medijsku kampanju bez presedana.

Srušiti Jeremyja Corbyna bilo je u interesu svih elita u Ujedinjenom Kraljevstvu, no on je opstao. Od kada je izabran za vođu Laburista, sinoć je izrazio najveće ogorčenje i ljutnju prema centristima u svojoj stranci.

Dobro, Corbyn možda neće postati premijer već sutra. Bio je „slab kandidat“, nije najbolji govornik, imao je gafova, jeo je po noći hladan grah. Sve je to istina. No, osim neprijateljstva izvana i opozicije u vlastitoj parlamentarnoj grupi, treba se sjetiti i da je Corbyn postao vođa Laburista u najopasnijem trenutku od kad stranka postoji.

Corbynov tim vratio je Laburističku stranku u život (FOTO: Hina/EPA/Nigel Roddis)

Laburiste je diskreditirala Blair-Brownova administracija – od katastrofalnih vojnih pohoda u Iraku do privatizacijske agende kod kuće, kao i njihovo kontroliranje financijske krize. Blairovcima se ostvarila želja: Laburistička stranka je sve više izgledala kao socijalno-liberalna stranka, a ne kao socijalno-demokratska, prigrlivši financijski sektor i pripremajući se za „modernizaciju“ socijalne države pri tomu je uništavajući. No, na ljevici nije bilo ozbiljnog izazova i postojali su glasači iz „profesionalne klase“ koje je trebalo pridobiti.

Baza masovnog članstva bila je potrošena kao i njihova veza s oslabljenim radničkim pokretom. Škotska je bila izgubljena. Jedini antiestablišmentski glas u zajednicama u kojima su prije dominirali laburisti i koje su tih godina bile bijesne na neoliberalne ekonomske politike – bila je desničarska Stranka nezavisnosti (Independence Party).

To je bila situacija koju je Corbyn naslijedio. Pa ipak, njegov je tim vratio Laburističku stranku u život.

Ponovno su izgradili masovnu člansku bazu, pretvorili Laburiste u najveću evropsku stranku, s više od pola milijuna članova i članica. Momentum, grassroots grupacija stvorena je kako bi podržala napore organiziranih desetaka tisuća zajednica diljem Britanije. Bitke s laburističkim centrom i desnicom na neki način su pomogle, odvajajući vodstvo od diskreditiranog establišmenta. Brojni članovi i članice stranke spoznali su neprijateljstvo milijarderskih medija.

Laburistička stranka je razvila snažan lijevi karakter i platformu po prvi put nakon više desetljeća. Čak i dok su stajali vrlo nisko u izbornim anketama, stvarali su jezgru prave opozicije, stvarnu alternativu.

Čak i ako nam nije važan program, i ako samo želimo zbaciti konzervativce, teško je zamisliti da bi neki drugi laburistički lider učinio išta bolje od Corbyna. Bi li Owen Smith proizveo val mladih koji je stvorio odron konzervativaca? Bi li Angela Eagle ili bilo tko s „meke ljevice“ zadržao Wales u laburističkim rukama? Bi li ijedna snaga osim laburističke ljevice mogla početi ponovno pridobivati Škotsku otimajući je od Škotske nacionalne stranke (SNP)?

Corbyn je spasio ove izbore uravnotežujući klackalicu na laburističku stranu i držeći se ljevičarskih oružja. Njegov uspjeh nudi plan koji je demokratskim socijalistima potreban u godinama koje dolaze.

Tekst u cijelosti pročitajte na ovom linku.

Lupiga.Com via RF

Naslovna fotografija: wikipedia