Slaviša Lazić, po crnogorskom primorju poznatiji kao Đankarlo, najeminentniji je žigolo s prostora Balkana. Već dvadesetak godina ordinira po brojnim mjestima Crne Gore i Srbije, a javno se hvali kako su njegove stručne usluge koristile i neke estradne zvijezde, supruge direktora, a jednu je direktoricu čak "tucao na klupi u parku".

Priča o Đankarlu počinje osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bio nogometaš Sloge iz Lipljana. No, u tu ekipu u zabačenom mjestu stigla su dvojica dobrih nogometaša, pa Lazić gubi mjesto i počinje besposličariti. Na kraju je od potrebe počeo zadovoljavati žene, a prva mu je bila jedna Talijanka koju je muž zapuštao provodeći noći po crnogorskim krčmama i kockarnicama. I od tada u pogon ulazi famozni nadimak Đankarlo, za frendove skraćeno Đani.

Kaže Đani da život žigola nije lak, da mu je već sada barem deset godina skratio vijek. Jer, iako izgleda totalno rokerski ševiti žene, dobivati lovu i od toga živjeti, nije sve tako svijetlo, sjajno i bajno. Mušterije su nerijetko mnogo starije gospođe, pa je tako jednom bio i s bakicom od osamdesetak godina. Pri tome je morao koristiti mnoga pomagala na bazi vazelina, ali rezultat je bio nemjerljivo dobar. Bakica je procvjetala, počela je živjeti drugu mladost, postala je što bi se ono u Zagrebu reklo - puca.

Zarada od tog posla je ipak dobra. U dvadeset godina Slaviša je izgradio kuću trokatnicu, mondeno živi, čak je kupio i stan u crnogorskom primorju. Tko voli nek' izvoli, nema nikakvih problema. Tvrdi Đankarlo kako bi još mnogostruko bolje zarađivao da je odlučio prodavati svoje tijelo muškarcima, jer "pederski je lobi mnogo moćan i utjecajan, puni su para".