Zašiven do azila
Poznato je kako je teško dobiti makar običnu turističku vizu za posjet Velikoj Britaniji, a kamoli azil. Za azil se valja dobrano namučiti, bez obzira što si "zdrav i prav" i za azil imaš sve uvjete, jer lakše im je vratiti te doma na još malo mučenja. To je na svojoj koži iskusio Abas Amini, Iranac kojeg vidite na fotografiji. No, rane koje na njegovom licu nisu mu nanijeli ni Iranci ni Britanci (barem ne doslovno), već ih je nanio sam sebi, a to je bio njegov put do azila i još ne odustaje, borit će se i za druge!
Abas Amini, Iranac je koji je dospio u Veliku Britaniju i zatražio azil. To se dogodilo prije dvije godine kada je ovaj 33-godišnji komunistički aktivista i pjesnik morao napustiti Iran, odnosno bolje rečeno pobjegao je iz zatvora. No, Britanci nisu previše marili za to, bez obzira što je na pregledu utvrđeno kako se na njegovom tijelu nalaze tragovi fizičkog mučenja i kako je njegovo psihološko zdravlje poprilično narušeno. Azila nije bilo.
Ipak status izbjeglice dobio je jučer, a za njega se morao itekako potruditi. U znak protesta, protiv deportiranja svih onih koji zahtijevaju azil (uključujući i sebe), natrag u zemlje u kojima ne postoje ljudska prava, Abas je učinio nesvakidašnju stvar. Ovaj nevjerojatni borac hrabro je prosvjedovao devet dana u svom domu u Nottinghamu, i to zašivenih usta, očiju i ušiju. I srećom da je njegov prosvjed devetog dana završio, jer doktori su počeli upozoravati da Abas neće još dugo izdržati bez vode.
Dakle, vjerovali ili ne, nezavisni sud podržao je odluku da se Abasu podari izbjeglički status, a Vlada se s tom odlukom složila i prihvatila je. Ipak, prosvjednik nije u potpunosti odustao od svoje namjere, te je najavio kako nastavlja štrajk glađu, sve dok Velika Britanija ne promijeni svoju politiku prema azilantima te im omogući lakše i korektnije dobivanje azila. "Želim ostati živ kako bih nastavio svoju borbu i to što sam otvorio usta nije znak moje predaje" – izjavio je Abas nakon intervencije hitne pomoći, dodavši kako nije bio zabrinut za svoje zdravstveno stanje i kako je "ponekad u nekim uvjetima bolje umrijeti. Ljudi su ugnjetavani, sve im je opljačkano, ostali su bez ičega i kada to vidim radije bih umro tisuću puta.". Pošteno?
Ipak status izbjeglice dobio je jučer, a za njega se morao itekako potruditi. U znak protesta, protiv deportiranja svih onih koji zahtijevaju azil (uključujući i sebe), natrag u zemlje u kojima ne postoje ljudska prava, Abas je učinio nesvakidašnju stvar. Ovaj nevjerojatni borac hrabro je prosvjedovao devet dana u svom domu u Nottinghamu, i to zašivenih usta, očiju i ušiju. I srećom da je njegov prosvjed devetog dana završio, jer doktori su počeli upozoravati da Abas neće još dugo izdržati bez vode.
Dakle, vjerovali ili ne, nezavisni sud podržao je odluku da se Abasu podari izbjeglički status, a Vlada se s tom odlukom složila i prihvatila je. Ipak, prosvjednik nije u potpunosti odustao od svoje namjere, te je najavio kako nastavlja štrajk glađu, sve dok Velika Britanija ne promijeni svoju politiku prema azilantima te im omogući lakše i korektnije dobivanje azila. "Želim ostati živ kako bih nastavio svoju borbu i to što sam otvorio usta nije znak moje predaje" – izjavio je Abas nakon intervencije hitne pomoći, dodavši kako nije bio zabrinut za svoje zdravstveno stanje i kako je "ponekad u nekim uvjetima bolje umrijeti. Ljudi su ugnjetavani, sve im je opljačkano, ostali su bez ičega i kada to vidim radije bih umro tisuću puta.". Pošteno?
Ma znaš, u praksi tolerancija prestaje čim se ljudi moraju osobno angažirati ili posegnuti u vlastiti novčanik. A kad je zbog toga ugrožena njihovihova egzistencija ili samo komocija, skoro svi "tolerantiči" se ponašaju kao jaganjci.
Utihnu.
I zato imam pun kufer i jednih i drugih.