Nemili prosvjed koji je Bosnimir najavio upućen je prvenstveno Gradskom poglavarstvu i smionom gradonačelniku Obyu (Vojko Obersnel, nap. a.), za kojeg i sam smatram da je kreativan i domišljat kada se treba pronaći novi (i novi) prostor za trgovački centar, ali za kulturu koja uostalom i promovira kreativnost često manjka ideje. Popis žrtava i pokojnika gradskog odjela za kulturu je sve duži, a među njima se nalaze i neke kultne organizacije koje su dugi niz godina obilježavale riječku kulturnu scenu. U prošlost su otišli: polu-profesionalno kazalište "Otvorena scena Belveder", "MMC Palach", amatersko kazalište "Čakavska scena", kazališna skupina "HPT", folklorna društva "Brodograditelj" i "Student", kazalište 3.maja i "Viktora Cara Emina", 12 tamburaških orkestara, 12 literarnih grupa, 8 zborova i tako dalje, do iznemoglosti ...

Oby

Većina od navedenih nesretnika nisu se raspali zbog nedostatka ideja za stvaranje već zbog nedostatka prostora ili preskupe najamnine, što je, zapravo, najtužnija činjenica. Samo Gradsko poglavarstvo, gradska knjižnica, gradsko kazalište i gradski muzeji ne plaćaju najamninu za prostor, i dojma sam da to nije zbog djelatnosti nego zbog grada, jer kakav bi to grad bio bez muzeja, kazališta ili poglavarstva, a volio bih vidjeti kako bi funkcioniralo poglavarstvo da plaćaju članarinu. Mnogi, pa i oni najtvrđi, dižu ruke od Palacha, klub teško krpa kraj s krajem najviše zbog visoke najamnine koja je jednaka i za ugostiteljski dio i za galeriju i za multimedijalni centar, što je apsurd. Nakon dugogodišnje agonije zbog buke klub je pao i na slijedećoj prepreci - financije. Treba spomenuti i zanimljivu statistiku koja valorizira dosadašnji rad kluba - u Palachu je organizirano 512 izložbi, 406 koncerata, 78 tribina te je osnovano 9 vokalno-instrumentalnih sastava. Da situacija bude još tužnija, Otvorena scena Belveder je od 1986. educirala 952 mladih glumaca.

Ostavlja se dojam kako je gradu važnije što jedan "Mercator" zapošljava i obučava 22 blagajnice (kako bi prema EU standardima znale otkucati 20 proizvoda u minuti) ili što je Cinestar u jednom zalogaju pojeo 'Teatro Fenice' i to samo za doručak. Ipak, iako podržavam (re)akciju Bosnimira Ličanina pružio bih digresiju na cijelu situaciju te postavio pitanje: Gdje je u cijeloj priči pokret mladih i što čine oni koji su u svemu ovome zapravo gubitnici? Svjestan sam da je na državnoj razini malo primjera, ali opet, mogu uzeti makar aktualni pokret u Zagrebu "Pravo na grad" koji se bori da očuva ono malo što je ostalo od Cvjetnog trga i njegovog fragmentiranog identiteta. Izuzevši nekoliko grafita koji su potpisivali nepoznati autori pod nazivom 'Urbany Otpor', u Rijeci vlada opća inercija po pitanju zalaganja za vlastiti sadržaj. Sam sam svjedok propalog prosvjeda za povratak Carnival Partya prošle godine, kao što sam svjedok praznine u tom prostoru kojeg bi trebao ispuniti mlađi prosjek u znak protesta zbog gubitka dragih i autentičnih riječkih, kulturnih organizacija.

Grad bez otpora

Kako onda spriječiti navalu kapitala koji sije i instalira modernu kulturu i kako ga usmjeriti da makar adaptira postojeću? Kako agitirati populaciju da pusti glas nezadovoljstva i položi pravo na prostor u kojem prebivaju, za koji plaćaju komunalije i najamnine, u kojem odrastaju i stvaraju? Kako ukazati na pravo participacije u prenamjeni gradskih prostora i usmjeriti pažnju na velike promjene koje se događaju u samoj srži kulturnog identiteta Rijeke koji je presudan i za velik dio kolektivnog mentaliteta? Masa itekako postoji, izbrojite 'mlađariju' na proljeće što sjede i piju na "Contu", izbrojite ekipu na ponoćnim premijerama u Cinestaru, i zamislite takav omjer ljudi u kritičnoj masi koja stoji ispred svake ciglice što na ovaj ili onaj način obilježava mozaik Riječke povijesti - u velikoj mjeri prešućene ili krivo interpretirane.

Bosnimir

Možda je svim tim povijestima Rijeke došao Suton, masa koja bi se trebala boriti satkana je od ljudi protiv kojih bi se trebalo boriti i takav paradoks sprječava akciju. Možda je odzvonilo kulturnom identitetu grada koji je sastavljen od paramparčadi, sve se topi u navali moderne polivalentne "cool" kulture i stiže me dojam kako polako kopne zadnji otisci onoga što je bilo nekad i ostalo do danas. Fasade koje pričaju priču, objekti koji svjedoče nastancima novih era graditeljstvu, arhitekturi i proizvodnji, mjesta i klubovi u kojima su se kroz oblake duhanskog dima mogli iščitavati nedosanjani studentski snovi generacija. Sve je to Rijeka! Bila!?! A samo se jedan čovjek odlučio tome usprotiviti na radikalan način. Pih!