U boj, u boj ... (uz piva određeni broj)
Baš kad je jedno nogometno prvenstvo, ono na globalnoj razini završilo, počelo je novo - ono domaćeg tipa. Dakle, nema predaha za pivarsku industriju, sportske programe, a niti za zelenu travu. Negdje sam pročitao da su navijači obavijeni kockastim bojama stvorili "najljepšu moguću atmosferu i osvjetlali obraze svoje zemlje u Njemačkoj". Nisam bio tamo, pa mi ostaje vjerovati da je stvarno tako i bilo (za one koje pali taj tip atmosfere) i da je televizijska slika govorila istinu (kao i uvijek, hm, hm...).
Ipak, hoće li jednako idilično biti i kada se za vrijeme 'važnih klupskih derbija' među njih pomiješaju i plaćenici raznih padronea na predsjedničkim, dopredsjedničkim i inim funkcijama u klubovima i izvan njih, tek ćemo vidjeti (oni koji prate, a oni koji ne prate - bit će im servirano). Za nadati je se da se danas odraslog čovjeka, u ovom slučaju to bi trebao biti navijač omiljenog kluba, više ne može kupiti jeftinim pivom ili još jeftinijim folklornim trikovima, pa onda manipulirati njime, da po diktatu 'osobe iz sjene' urla i vrijeđa nekoga tko je trenutno na 'dnevno političkom redu' ili da prihvaća ili izaziva sukobe (i ratne, jasno) od kojih korist imaju samo oni koji po profesiji ostaju uvijek u sjeni (po ovim ljetnim vrućinama starijim ljudima se posebno preporuča ne izlaziti iz sjene ... je'l to netko spomenuo Jožu "oslobodite Hadžića" Manolića??? - u trajnom nedostatku njegovog kompanjona prvog hrvatskog ljubitelja nogometa Franje "imam(o) Hrvatsku" Tuđmana. - poznatog i po pretvorbama, pa tako i po pretvorbi izreke 'kruha i igara' u suvremeniju: 'pive i nogometa', koja je i te kako nadživjela jednog svog tvorca, a drugog i dalje drži u sjeni).
Inače, moje mišljenje je da, onaj tko voli nogomet, treba ga i igrati, barem onaj stolni. Naravno, amaterski i rekreativno s prijateljima, a što se tiče gledanja vitkih momaka sa zanimljivim frizurama, još zanimljivijim nogama i najzanimljivijim voznim parkom - to bih, ipak, prepustio curama takvih afiniteta. No, nije mi se miješati u ukus onih koji rado gledaju u muškarce dok trče po travi (pa makar ih gledali i iz sjene, ili s nekog drugog svijeta), već bi bilo najbolje da se - kao pisac i pjesnik u pokušaju - okrenem svom poslu i ne kvarim drugima njihov. Zato, tek pjesma za kraj mog osvrta i početak još jednog njihovog prvenstva.
Kamo je nestao san
Kamo je nestao san o zemlji pravednoj
Što smo ga svi snivali u dugim godinama
Zašto sada živimo u stvarnosti bijednoj
I tko se to tamo igrao sa našim životima
Da li je moguće da smo postali tek objekti
Što sasvim opijeni gutaju nogometne laži
Zar ne vidimo kako su to lupeški projekti
Samo da zaboravimo tko nam je najdraži
Jesmo li mi stvarno pristali na jeftino pivo
Što ga danas toče 'izvršni dopredsjednici'
Kako je moguće da nam nije nimalo krivo
Kad smo zbog njih zaboravili brigu o djeci
Postoji li u nama još barem malo iskrenosti
Da potpuno mirno pogledamo istini u oči
Umijemo li danas osjetiti zrnce pravednosti
Zbog koje smo i na kraj svijeta htjeli poći
Jesu li zastava, nogometna lopta i krigla piva
Zaista jedino što nam je ostalo nakon svega
Ili u nama još uvijek plamti ona vatra živa
Što će za svoju obitelj sijati na vrhu brijega
Želimo li sebe u očima žene i djeteta vidjeti
Kleknimo onda pred njima i našim majkama
Jer još nije kasno i ne treba se čovjek stidjeti
Što je jednom išao u rat izluđen tuđim bajkama
Cibalijoooo...