biseri političara
Osvrnimo se, sad i na političke bisere. "Slušajte" i "uživajte": "Iznenadio me liberalizam u hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci" (dr. Mate Meštrović); "Ja bih htjela biti guska na lokalnom nivou - guska koja je spasila Rim" (Dorica Nikolić); "Najviše se bojim suludih priopćenja sa svojim potpisom" i "Znate onu staru hrvatsku poslovicu: ko se zadnji smije posljednji se smije" ("magistar" Anto Đapić); "Ja, kao prvo, ne bih poistovjetio ustaše s ustaštvom" (ing. Hrvoje Šarinić); "Na Vladi Hrvatske je da maksimalno mijenja svoju politiku, ja bih rekao za 360 stupnjeva" (Milan Đukić); "Hrvatska se, kako ja kažem, mora razvijati usredišnjeno višesredišnje" (dr. Vlatko Pavletić); "Mi smo bili Europa i prije Europe" (dr. Žarko Domljan); "Kad smo mi imali demokraciju Amerika nije ni znala što je to" (Zlatko Canjuga).
Ovdje dakako nije kraj, ima toga još: "Sličnost imena rodnog kraja Billa Clintona i imena zloglasnog srbijanskog ratnog zločinca - Arkanzas/Arkan - nužno će izazvati neugodne konotacije" (izvjesni Ante Gradiška); "Što danas Europska unija zamjera Hrvatskoj? Hrvatska ne poštuje europske norme i ciljeve. Je li? Poštuje li te norme i ciljeve jedna Amerika?" (Božidar Petrač); "Naši su se vojnici u ovom ratu, osim četnika i komunizma, borili i protiv Djeda Mraza" (izvjesni Ivan Rajković). Dr. Ante Vukasović je, pak, tresnuo: "Bez života sve bi bilo mrtvo, statično, bez svijesti o bilo čemu i o bilo kakvom postojanju!".
Josip Manolić je pak u intervjuu objavljenom u Novom listu zaključio: "Ne slažem se s onima koji Tuđmana optužuju da je bio nekakav autokrat i slično. Jest, bio je autokrat, ali tada smo trebali takvog autokrata. Bilo je takvo vrijeme.". Slavni Ivica "Jubito" Kirin jednom je prilikom, još kao Ministar unutarnjih poslova napomenuo da su "mafijaška ubojstva produkt dobrog rada policije". Dakako, ovo je tek maleni dio "bisera" kojima su nas počastili domaći političari posljednjih nekoliko godina.
Hermane, ako ne voliš "reprize" - "prebaci na drugi program". Neki od ovih bisera su bili objavljeni u Feralu, neki nisu. Meni taj tjednik, inače, nije izvor za tekstove o nečijim lupetanjima i lapsusima. Nešto od tog "materijala" prikupim sam, a dosta toga mi, priznajem, "dojave" kolegice i kolege.