Za početak, počnimo od najboljeg, najljepšeg i, zašto ne reći, najimućnijeg suradnika Lupige. Naravno, već ste pogodili, riječ je o Riječnom raku -  mojoj malenkosti. Uzmimo evo za primjer posljednju moju kolumnu, patetično sranje nazvano - "Nasmij mi se malo". Počeo sam je pisati u deset sati ujutro, a umovanje je trajalo duže od osam sati. U tim satima iz nemoćnog mozga uspio sam iscijediti nešto kao - majke, bebe, osmijeh, ja zatvoren u sobi - pokis'o, hodam gore dole, sakrij me pod kišobran, nasmij mi se malo ... Ma sakrij se pod hurac, papčino patetična. A tek ovi seljaci kojima se to svidjelo, koje su to samo papčine! Eto na primjer komentar: "Ljudi pomozite, nakon ovoga nikako da se odježim... RR, što reći osim, grandiozno!!!". A to je komentirao recenzent književnih djela na ovoj stranici!!!

Pa to je da čovjek naprosto popizdi od muke. Ne kažem ja da Bozzo nije dobar, naprotiv. Ali, jebi ga, kakav je to hurčev komentar - nikako da se odježim! Ma daj, nemoj me jebat! Ali vratimo se mi tom tekstu, bolje rečeno - tekstuljku, ako se i tako može nazvati. To je takvo sranje kakvo svijet nije vidio. Sam sebi se gadim kad shvatim da je to sranje pročitalo 600 ljudi! Treba nas, majke mi, sve u koncentracioni logor poslat. A sad idemo dalje. (Samo još da napomenem da ni druge kolumne ovog autora nisu ništa bolje od narečenih patetičnih govana formuliranih u rečenice.)

Da bi Lupiga bila super sajt, iz naftalina vadimo kolumne Ede Maajke, a aktualna (obratite pažnju na riječ aktualna!) naftalinka zove se "Tepanje (prigodna kolumna)". Evo, drugovi, odlomak: "Nedavno sam pročitao u novinama da prilikom posjeta Mire svome suprugu Slobi u Hag, oni po cijelo vrijeme leže skupa u sobici i tepaju jedno drugom. To je dokaz da čak i največi zločinci, vojskovođe i ne znam ti ja šta VOLE TEPATI. Svi smo mi ljudi i svi mi moramo biti okruženi ljubavlju da bi mogli funkcionirati."

Naš drug Edo, jasno je k'o dan, elementarno je nepismen. To naravno ne umanjuje njegovu vrijednost, čovjek je pravi as, ali kolumna mu je takvo sranje da more pohvalnih komentara jednostavno nije moglo izostati. Evo jednog: "svaka čast,sve dalje sve više mi se sviđaš.;)."  To je napisala izvjesna Marina, sudeći prema viđenom - u značajnoj mjeri nepismenija nego sam autor crtice o tepanju. Inače, poludim kad pisac (PISAC!) ne zna razliku između "č" i "ć". Ali dobar si čojek Maajka, nemoj mi šta zamjerit'. (Crtica o buntovnom Edi kratka je samo zato, jer mrzim pljuvati poznate. Oni te uvijek nekako naguze. Ponekad je dovoljno da se pojave na televiziji, pa da osjetiš bol u guzici. A imaju i fanove!)

A sad drugarica Maja! Majo, stvarno volim tvoje loknice, možda bih te čak i oženio, ali matere mi moje ti si jedan od rijetkih ljudi koji je patetičniji od mene. Tvoje se uratke jednostavno ne može čitati. Bez veze su, nemaš nikakvog vica, stalno nešto pizdiš za momcima, ne bi da ti je to jedina zanimacija u životu. Da ne bi kogod rekao da pišem nasuho, evo i jedan citat: "Volela sam nas u društvu. Dopunjavali smo se. Mogli smo i ćutati; bilo je isto ... jer smo se savršeno dobro uklapali. Ponekad mi se činilo da sve oko nas vidimo istim očima. Volela sam kada bi me pitao šta mislim o nečemu. Znala sam da bi ti dao isti odgovor.". Pa jebote mish električni, koji je ovo hurac? Naravno, salva hvalospjeva ni ovdje nije izostala. Pa ljudi, hebo mu ja mater, koji je nama živac. Mi stvarno nismo normalni kad čitamo takva sranja. A ja vadim citate!!!  Pa ovo svijet nije vidio!

Marchelo de Facto - "Vera, deo šesti". Čovjek je istripovao da je pisac i to je užasno zabavno. Priča je, zar ste sumnjali, za hurac, ali zato je ima puno i tom ludilu nema kraja. "aaaaa saljite sledeci deo smoricu se!!!". To je napisao jedan od obožavatelja, kojem poručujem da se baci u prvi bunar jer je, evidentno, imbecil. A Marchelo, šta je Marchelo? Ovdje stvarno ne vrijedi trošiti riječi. Čovječe, nađi neki posao. U Budvi, recimo. Ljetne terase kafana plaču za takvim piscima. Traži se konobar više. Pazi, recimo, ovu rečenicu: "Neke žene u zadnjem delu autobusa briznuše u plač i hvališe ime božje, neki se hvataše za glavu ne uspevajući da izgovore ništa, a neki sedeše u svojim sedištima i trljaše oči u neverici." Pa to je da umreš od srama što dijeliš isti hobi s tim tipom. Zamislite scenu u kojem "žene na zadnjem sedištu autobusa briznuše u plač i hvališe ima Božje". "Neki se uhvatiše za glavu (...), a neki sedeše (!!!) u svojim sedištima i trljaše (!!!) oči u neverici." Dečko, daj loptu i m'rš s igrališta!

I na koncu - aktualna Taki. Taki, nemaš veze s vezom i možda je bolje da naučiš heklati. Ovo nema veze s vezom: "Svi se prave da su im u centru ljudi i svaki proizvod kulture pretendira na (relativnu) univerzalnost. (Pazi molim te ovog sranja od rečeničnog sklopa i pazi koji se tu termini upotrebljavaju!!! op. au.) Pored toliko mp-trica postoje odlasci u dućan. U pauzama između filmova odete skuhati čaj. Taj čaj ste kupili u čajoteci. Ako stanujete na Trešnjevki, vjerojatno ste prešli pet raskršća, ili sreli nekog s kim razmjenjujete cd-ee i sjeli na kavu, dok niste stigli u Frankopansku. U čajoteci ste prodavačici rekli dobar dan i doviđenja. Istu ulicu s vama su dijelili ljudi koji su prešli tri puta više pješačkih prijelaza i oni koji ih prelaze u kolicima. Svi su vidjeli različite ulice gledajući istu." Stara, u potpunoj si banani i stvarno ne znam tko je tebi objavio kolumnu. Čak i Lupiga za tebe je preveliki domet, te, usrdno te molim da svoje kolumne čitaš doma prijateljima, a ne nas da zajebavaš s njima. Stara, kad sam pomislio da Lupež ne može dublje došla si ti uvjerila me da je moj dedo imao pravo kad je govorio - sine, uvijek može gore.

Možda ste primijetili da sam izostavio spomenuti spodobu Golluma, ovu novu - Elfridu, i ovu staru - Mušicu tustu. To je, drugovi moji, zato jer ove tri ženice pomalo znaju znanje. Šteta što je spodoba lijena u tri hurca. Kao čovjek, provjereno je, Golum ne valja ništa.

Aj Bog.

P. S. O neaktivnim kolumnistima neki drugi put.